Gazprom ulaže u Hrvatsku, a premijer ih odbio primiti

Izvor: Kolaž "Glas Rusije".

Izvor: Kolaž "Glas Rusije".

Prije nekoliko dana ruski energetski gigant Gazprom potpisao je ugovor s hrvatskom firmom Plinacro o izgradnji ogranka plinovoda Južni tok, a pored toga se u Zagrebu razgovaralo i o drugim konkretnim projektima, kao na primjer o ruskom ulaganju u plinske termoelektrane, te o istraživanju i proizvodnji plina.

Nitko ne sumnja da će od dolaska Gazproma u Hrvatsku imati koristi industrija i njezini građani zbog znatno niže cijene plina od dosadašnje, kao i zbog sigurnosti isporuke tog važnog energenta. Pa ipak, posjeta vrhunskih biznismena iz Rusije ostala je u sjeni teško objašnjive odluke hrvatskog premijera Milanovića da ne primi čelnog čovjeka Gazproma. Zbog toga se u hrvatskoj javnosti podigla velika bura, a većina komentara u medijima oštro je osudila nekorektan odnos prema jednoj od najvećih svjetskih kompanija. 

Dakle, radi se o tome da je potpisan ugovor o izgradnji cjevovoda koji će biti spoj između Hrvatske i Srbije, vrijedan 60 milijuna eura, kao odvojak plinovoda Južni tok. Pogotovo je važno što će Gazprom unaprijed zakupiti sve kapacitete plinovoda, što garantira isplativost investicije i povrat uloženog novca. Kapacitet tog dvosmjernog plinovoda iznosit će oko 3 milijarde kubnih metara plina godišnje, a njegova trasa prostirat će se od Srbije do Slavonskog Broda, u dužini od 100 kilometara. Predviđeno je da njegova izgradnja započne sredinom 2015. godine, a da krajem 2016. bude završen i pušten u rad.

Šef ruske kompanije Aleksej Miller je tom prilikom izjavio da Gazprom želi, pored prodaje plina, sudjelovati i u svim drugim projektima u Hrvatskoj koji se odnose na taj energent, a to znači da je Gazprom spreman investirati u izgradnju plinskih termoelektrana i u mrežu plinskih stanica za automobile, pri čemu je najavio niže cijene tog goriva.

Međutim, i pored ogromnog ekonomskog značaja kojeg ima dolazak i ulaganje ruskog energetskog lidera, hrvatski mediji najviše su se bavili postupkom premijera Milanovića, koji je najvišem rukovodstvu Gazproma, figurativno govoreći, zalupio vrata pred nosom. Naime, iako je nekoliko dana uoči dolaska u Zagreb bio poslan službeni zahtjev da ih primi, hrvatski predsjednik vlade neprijatno je iznenadio Ruse, inzistirajući na državničkoj proceduri. U hrvatskoj štampi spominje se još i pretpostavka da je Milanović ignorirao Gazprom zbog toga što mu se nisu dovoljno rano najavili.

Također je rečeno i to da je navodno u Zagreb dva dana prije ruske delegacije doputovao šef protokola Gazproma, kako bi pokušao osobno uspostaviti kontakt s kabinetom premijera Milanovića i dogovoriti taj sastanak. A kada u tome nije uspio, ruska delegacija razočarano je otišla iz glavnog grada Hrvatske.

Zbog toga su hrvatska sredstva javnog informiranja bila preplavljena natpisima i člancima u kojima su pokušali sagledati značaj prvog čovjeka Gazproma, kao i štetu koju je premijer učinio. Tako se moglo čuti da Aleksej Miller u formalnom smislu zaista nije politički službenik, ali da je ipak jedan od najmoćnijih Rusa, kao i to da je on jedan od najbližih suradnika ruskog predsjednika Putina. A s obzirom da se Gazprom nalazi u ruskom državnom vlasništvu, zaključili su da je za svoj dolazak u Zagreb sasvim sigurno imao podršku službene ruske politike. Ocijenili su da je Miller boravio u Hrvatskoj i u svojstvu neslužbenog izaslanika Vladimira Putina, ali da bez obzira na sve to nije dobio priliku razgovarati s hrvatskim premijerom. Još su naveli i podatak da su Millera do sada primili mnogobrojni kraljevi i predsjednici država diljem svijeta, ali da je u Zagrebu on vjerojatno bio nepoželjan sugovornik.

Reakcija hrvatskih biznismena, analitičara i običnih građana bila je burna, i oni su doslovno rekli da je „odluka Vlade, zbog koje je šef jedne od najvećih svjetskih kompanija otišao iz Zagreba bez susreta s premijerom Zoranom Milanovićem, bila velika greška, nepromišljen čin i pogrešna procjena.“ A Predsjednik Hrvatskog stručnog udruženja za plin je rekao da je „valjda konačno došlo vrijeme da se prošire horizonti i makne pogled samo sa zemalja Europske unije.“ U istom tonu bilo je i mišljenje da premijerovo ignoriranje sigurno neće biti razlog prekida rada na zajedničkim projektima, ali da to sigurno neće doprinijeti ugledu Hrvatske kao zemlje koja je otvorena prema investitorima.

U svakom slučaju, što god da je bio razlog odbijanju susreta s vrhunskom ekipom ruskih menadžera, očito je to bio postupak koji ni na koji način ne ide u prilog popravljanja ekonomske situacije i životnog standarda građana Hrvatske. A to bi trebao biti prvenstveni cilj svakog odgovornog političara.

Ratko Pajić - stalni dopisnik Radija "Glas Rusije".