Kako su sovjetski lingvisti stvarali pismo za autohtone narode Krajnjeg Sjevera

Na Krajnjem Sjeveru Rusije živi više od 40 malih autohtonih naroda. Na ogromnim prostranstvima u različitim dijelovima zemlje može se čuti nevjerojatna raznolikost jezika koji ne nalikuju jedni na druge. I većina njih prije jednog stoljeća nije imala svoje pismo.

Iskorjenjivanje nepismenosti

Mali Čukči u školi

P. Novicki

Rusija je uvijek bila multinacionalna i višejezična zemlja, ali je tek nakon revolucije 1917. godine svim njenim žiteljima postalo dostupno opće obrazovanje. Početkom 20. stoljeća samo je 20-30% stanovnika Rusije znalo čitati i pisati, s tim što je u Sibiru i na Dalekom istoku Rusije taj postotak bio daleko niži.

Mali Eskimi u školi, Sibir

Javna domena

Prema dekretu "O likvidaciji nepismenosti u RSFSR-u" iz 1919. godine, cjelokupno stanovništvo zemlje imalo je obvezu učiti čitati i pisati. Bilo je moguće izabrati kako ruski, tako i drugi, materinji jzik. Mnogi povjesničari ističu da je politika "korjenizacije" bila potrebna novim vlastima kako bi dobile podršku i drugih naroda, a ne samo ruskog. Izdani su udžbenici (i za odrasle) na 40 različitih jezika, uključujući čuvaški, tatarski i uzbečki.

Prve slovarice za selkupske prvašiće na materinjem jeziku. Selkupi su narod sjevera u Zapadnom Sibiru.

Nikolaj Adamovič/TASS

Sve je to potaknulo znanstvenike da proučavaju rijetke jezike naroda Rusije, među kojima mnogi nisu imali svoje pismo. Pokušaji stvaranja pisama poduzimali su se i u 19. stoljeću, ali je tek sustavni pristup sovjetskih znanstvenika urodio plodom.

Jedinstvena sjeverna abeceda

Sovjetski su znanstvenici tijekom 1920-ih izdvojili 26 malih autohtonih naroda Sjevera čija je ukupna brojnost jedva prelazila 135 000 stanovnika. To su većinom bili uzgajivači sobova i lovci na morske životinje. Pripadali su različitim jezičkim porodicama koje su uz to podijeljene na mnoštvo dijalekata i govora.

Jedan od projekata za jedinstveno sjeverno pismo, zasnovano na latinici.

Javna domena

U cilju rješavanja ovog složenog lingvističkog zadatka angažiran je Sjeverni fakultet koji je 1926. godine osnovan pri Institutu za orijentalistiku u Lenjingradu (od 1930. godine Institut naroda Sjevera). Stručnjaci ovog instituta su 1929. godine stvorili Jedinstvenu sjevernu abecedu. Ona je prvobitno stvorena na bazi latinice s dodatnim slovima i dijakritičkim znacima i korištena je za 16 jezika naroda Sjevera (samski, nenački, seljkupski, mansijski, hantijski, evenkijski, evenski, nanajski, udegejski, iteljmenski, čukotski, korjački, eskimski, aleutski, ketski i nivški). Nisu sve azbuke, naravno, imale isti broj slova i znakova. Najpopularniji dijalekt tretirao se kao "književni", no udžbenici su se sastavljali na osnovu svih dijalekata.

Vektor jezičke politike promijenjen je već sredinom 1930-ih, kada su sve abecede prebačene u ćirilicu, a u školama je pažnja posvećena prije svega učenju službenog državnog jezika.

Djevojčice idu u školu na Čukotki.

Aleksandar Liskin/Sputnik

Zbog toga mnogi autohtoni jezici nisu ni prebačeni na ćirilicu, da bi zatim autohtone abecede bile potpuno uklonjene iz obrazovnog programa i na tim jezicima više nisu izdavane knjige i novine. Pored toga, tijekom 1960-ih je na Sjeveru počela intenzivna eksploatacija nalazišta plina, pa su se u ovo područje sticali stručnjaci iz svih republika, tako da je ruski postao dežurni jezik za komunikaciju. Doduše, pojedine "sjeverne" riječi su i dalje korištene. Na primjer, riječ "parka" (jakna) u ruskom jeziku potječe iz nenačkog.

Zanimanje znanstvenika za sjeverne jezike ponovo je aktualizirano tek tijekom 1970-ih i 1980-ih. Tada su lingvisti počeli organizirati znanstvene ekspedicije na područja gdje žive sjeverni narodi.

Rukovoditelj prve sovjetsko-američke ekspedicije "Beringov most" Dmitrij Šparo (desno) u školi čukotskog sela Konergino u Magadanskoj oblasti.

Sputnik

Tako je 1988. godine tofalarski jezik dobio službeno pismo, tijekom 1990-ih dobio ga je aleutski, a 2003. čulimski jezik (upravo na tom jeziku pjeva popularna etno-grupa OTUKEN).

Kako se danas uče sjeverni jezici?

Učenici V. G. Antipine na satu evenkijskog jezika.

Vladimir Matvijevski/TASS

Suvremeni lingvisti izdvajaju oko 40 malih autohtonih naroda Sibira i Dalekog istoka Rusije, ali je činjenica da mali broj pripadnika tih naroda poznaje svoj jezik. Na primjer, materinji jezik poznaje svaki drugi Nenek (ima ukupno 50 000 Neneka), A u narodu Keti od ukupno 1100 predstavnika takvih je svega 150, dok od 300 predstavnika naroda Oroki (ili Uljta) samo 50 ljudi poznaje jezik svojih predaka. Tofalarski jezik tečno govore samo tri osobe! Treba imati u vidu i to da su govornici autohtonih jezika sve stariji. Lingvisti ističu da ima mnogo bilingvalinih predstavnika sjevernih naroda.

1. lipnja 1977. Studentice treće godine Fakulteta naroda Krajnjeg Sjevera na predavanjima.

Jurij Belinski/TASS

U školama koje pohađaju djeca sjevernih naroda od kraja 1980-ih ponovo se predaju autohtoni jezici, doduše samo u početnim razredima ili su to fakultativni predmeti. U pojedinim regijama postoje jezični tečajevi i za odrasle, kako u učionicama, tako i online.

U staništu Čukča, uzgajivača sobova u selu Kančalan, Čukotski autonomni okrug.

Sergej Gunejev/Sputnik

Danas je ostao samo jedan sjeverni narod koji nema svoje pismo. To su Enci na Tajmiru. Ima svega 300 Enaca (a enački govori 40 ljudi). Lingvisti Sibirskog federalnog sveučilišta u Krasnojarsku od 2018. godine bave se stvaranjem službenog pisma za enački jezik.

Škola. Selo Džargalah. Eveno-Bitantajski rajon, Republika Saha (Jakutija).

Vladimir Smirnov/TASS

Sjeverni jezici proučavaju se i na Tomskom pedagoškom institutu, i na Moskovskom državnom sveučilištu (MGU). Nastavni kadrovi za krajnje rijetke sjeverne jezike školuju se na Instututu naroda Sjevera. Samo tu je moguće naučiti iteljmenski, dolganski, oročki i druge jezike čiji govornici žive u najudaljenijim naseljima Rusije.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji