Veleposlanice ruskog jezika: Hrvati su izvanredan narod

Veleposlanici ruskog jezika su međunarodni volonterski program u okviru kojeg se strani učenici i mladi ljudi pomoću igara i interaktivnih formi upoznaju s ruskim jezikom, kulturom i književnošću, prilikom čega se i među ruskom djecom i mladeži poboljšava pismenost i popularizira književnost.

Događanje je organizirano zahvaljujući direktorici Rossotrudničestva Nataliji Jakimčuk i Državnom institutu za ruski jezik „Puškin“ uz podršku Ministarstva obrazovanja i znanosti RF, pod pokroviteljstvom Vijeća za ruski jezik pri Vladi Ruske Federacije.

Ani Avakyan sa sunarodnjacima u Čakovcu.

Privatna arhiva

Ekipa Russia Beyond se susrela s volonterkama Marijom Panarinoj i Anom Avajkan te je s mladim Ruskinjama porazgovarala o njihovom radu u Hrvatskoj.

Prvi ste put u Hrvatskoj?

Da, prilično neočekivano smo saznale da idemo na put tako da gotovo i nismo imale vremena išta pročitati o zemlji. Prijatelji su nam rekli da će nam se u Hrvatskoj jako svidjeti, no nismo očekivale da će biti baš ovako lijepo!

Marija Panarina na Trgu Bana Ječačića u Zagrebu.

Privatna arhiva

Već ste održali nekoliko sati ruskog na fakultetu i u školama. Ide li dobro Hrvatima ruski?

Ruski i hrvatski su slavenski jezici pa smo bile uvjerene da će Hrvati pokazati dobru razinu znanja jezika. Izgovor im je savršen, dok im je najveći problem vokabular. Jedan je student rekao da je „ruski čudan jezik“ – meni je to bilo drago čuti, jer to znači da je ruski jezik „predivan“, no profesorica je nakon toga rekla da to u hrvatskom znači „čudan“. Problem postoji i s glagolima kretanja – između glagola „ходить“ i „ехать“ za Ruse postoji velika razlika – prvi se koristi kada negdje idemo pješice, a drugi kada to činimo automobilom, vlakom i sl. Hrvati često kažu „Я поехал до метро“ („Odvezao sam se do metroa“), iako žele reći da su otpješačili do metroa.

Marija Panarina sa studentima Filozofskog Fakulteta u Zagrebu

Privatna arhiva

Čini li se vama da Rusi sve lošije govore i pišu ruski?

Nema sumnje da su za to krive nove tehnologije. U porukama ne stavljamo zareze, kratimo riječi, krivo ih pišemo. Ne znamo kako izraziti osjećaje – umjesto riječi imamo smajliće. U Francuskoj, primjerice, postoji krasna tradicija – pisanje čestitki rukom, pa ljudi ne zaboravljaju kako pisati i izražavati osjećaje. Ipak, želim napomenuti da Rusi zaista vole čitati.

Puno ste putovale – gdje vam je bilo najteže?

Bile smo u Bahreinu, Moldaviji i Kini. Kinezi se jako trude, no ruski izgovor im je nevjerojatno težak. Primjerice, ime Maša oni izgovaraju kao Masa, jer u njihovom jeziku jednostavno ne postoji slovo „š“.

Ispričajte nam štogod o svojim pustolovinama?

U Bahreinu smo se, zahvaljujući veleposlaniku RF, upoznale s kraljem – bio je to neizreciv osjećaj. Kralj podanike prima jednom mjesečno, a mi smo bile te sreće da se zateknemo na tom prijemu. Sljedeći dan su nas upoznali i s princem koji je već znao sve o nama i s kojim smo porazgovarale o ruskom jeziku. Lijepo je kada država zna što se događa u zemlji.Hrvati su nas ugodno iznenadili svojim gostoprimstvom!

S Veleposlanikom RF u Bahrejnu.

Privatna arhiva

Čime su vas Hrvati iznenadili?

Vrlo su disciplinirani – moguće ih je usporediti samo s Kinezima. Sat se odvija lako i istovremeno vrlo ozbiljno. Svi postavljaju pitanja, svi prate zadatke.

Bili smo jednoj običnoj školi u Čakovcu gdje smo se šokirali kada smo vidjeli drugašiće koji jedni drugima čitaju na odmoru! Mala djeca na odmorima obično trče…

Osim toga, studenti su nas pozvali u razgled grada – to je bilo divno, naučile smo pregršt zanimljivosti, a oni su se jako lijepo brinuli za nas!

Hoćete li se dogodine vratiti u Hrvatsku?

Da, obavezno! Nadamo se da će ovo postati suradnja na stalnoj osnovi. Planiramo posjetiti i obrazovne ustanove u Splitu, Puli i Rijeci. Rossotrudničestvo čini sve moguće kako bi nam pomoglo u realizaciji naših planova.

Privatna arhiva