Stručnjak: Vrijeme je da Europska unija prekine plinsku samotorturu

Uporno se pridržavajući smjera odvraćanja Rusije u sferi ekonomije, europske elite nanose štetu same sebi, piše novinar Gevorg Mirzajan za portal Life.

Možda zapadnim partnerima ne bi bilo loše da se ipak prestanu baviti vlastitim mučenjem koje oni nazivaju energetskom diverzifikacijom, i da konačno priznaju da je Gazprom najpovoljniji dobavljač plavog goriva gledano iz kuta odnosa cijene i pouzdanosti, pita se Gevorg Mirzajan u tekstu, objavljenom na portalu Life.

Američki plin iz škriljaca je skup, iranske isporuke zahtijevaju ozbiljna financijska ulaganja u infrastrukturu, a osim toga su i politički nepouzdane, opcije iz Sjeverne Afrike još nepouzdanije, a sve dostave koje idu preko turskog teritorija, imajući u vidu ambicije Ankare u Europi, mogu biti iskorištene kao poluga za pritisak na Bruxelles. Rusija nikada tu polugu nije koristila, a svi problemi s isporukama bili su povezani s upornim pokušajima sadašnje zemlje tranzitera Ukrajine da ucjenjuje ​​prodavače i kupce.

Zato bi za Bruxelles najbolje bilo odustajanje od neuspješne politike umjetne diverzifikacije isporuke plina i usmjerenje na suradnju s Moskvom u izgradnji Sjevernog toka 2. Osim toga, dok nije kasno, Europska komisija još uvijek može promijeniti odluku o Južnom toku i dati odobrenje za njegov start. Po mišljenju nekih stručnjaka, podvodni dio drugog kraka Turskog toka koji se sada gradi može se koristiti i za Južni tok: on Rusiji više odgovara nego krak Turskog toka usmjeren u Europu.

Međutim, kao i obično, optimalno ponašanje je malo vjerojatno s obzirom na to da će se konfrontirati s taktičkom političkom svrhovitošću. Sve dok se europske elite budu držale smjera odvraćanja Rusije i povodile za rusofobičnim snagama u SAD-u i Istočnoj Europi, Moskva neće moći Bruxelles doživljavati kao svog partnera, pa ni iz kuta realizacije velikih infastrukturnih energetskih projekata.

Daleko jednostavnije je u tom slučaju raditi s Berlinom, koji je zainteresiran za Sjeverni tok 2, s obzirom na to da se Njemačka zahvaljujući njemu pretvara u značajan plinsko čvorište ili s Ankarom. A to što će se poslije tih projekata Europa suočiti s jačanjem njemačkog utjecaja ili turskom ucjenom, problem je same Europske unije, zaključuje autor teksta.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće