Stručnjak: Vrijeme je da Europska unija prekine plinsku samotorturu

Možda zapadnim partnerima ne bi bilo loše da se ipak prestanu baviti vlastitim mučenjem koje oni nazivaju energetskom diverzifikacijom, i da konačno priznaju da je Gazprom najpovoljniji dobavljač plavog goriva gledano iz kuta odnosa cijene i pouzdanosti, pita se Gevorg Mirzajan u tekstu, objavljenom na portalu Life.

Američki plin iz škriljaca je skup, iranske isporuke zahtijevaju ozbiljna financijska ulaganja u infrastrukturu, a osim toga su i politički nepouzdane, opcije iz Sjeverne Afrike još nepouzdanije, a sve dostave koje idu preko turskog teritorija, imajući u vidu ambicije Ankare u Europi, mogu biti iskorištene kao poluga za pritisak na Bruxelles. Rusija nikada tu polugu nije koristila, a svi problemi s isporukama bili su povezani s upornim pokušajima sadašnje zemlje tranzitera Ukrajine da ucjenjuje ​​prodavače i kupce.

Zato bi za Bruxelles najbolje bilo odustajanje od neuspješne politike umjetne diverzifikacije isporuke plina i usmjerenje na suradnju s Moskvom u izgradnji Sjevernog toka 2. Osim toga, dok nije kasno, Europska komisija još uvijek može promijeniti odluku o Južnom toku i dati odobrenje za njegov start. Po mišljenju nekih stručnjaka, podvodni dio drugog kraka Turskog toka koji se sada gradi može se koristiti i za Južni tok: on Rusiji više odgovara nego krak Turskog toka usmjeren u Europu.

Međutim, kao i obično, optimalno ponašanje je malo vjerojatno s obzirom na to da će se konfrontirati s taktičkom političkom svrhovitošću. Sve dok se europske elite budu držale smjera odvraćanja Rusije i povodile za rusofobičnim snagama u SAD-u i Istočnoj Europi, Moskva neće moći Bruxelles doživljavati kao svog partnera, pa ni iz kuta realizacije velikih infastrukturnih energetskih projekata.

Daleko jednostavnije je u tom slučaju raditi s Berlinom, koji je zainteresiran za Sjeverni tok 2, s obzirom na to da se Njemačka zahvaljujući njemu pretvara u značajan plinsko čvorište ili s Ankarom. A to što će se poslije tih projekata Europa suočiti s jačanjem njemačkog utjecaja ili turskom ucjenom, problem je same Europske unije, zaključuje autor teksta.