"On je kremaljska marioneta", upravo tako glasi borbeni poklič onih koji pokušavaju spriječiti pobjedu Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima, započinje svoj tekst objavljen u časopisu Politico autor Peter Pomerancev.
Međutim, njegov otvoreno proputinovski stav, nastavlja autor, i mutne glasine o povezanosti s Kremljom koje šire njegovi protivnici nisu uspjeli smanjiti Trumpovu popularnost. I on u tom smislu uopće nije usamljen. Takve optužbe čuju se i na račun uspješne kampanje za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije i na račun desnih pokreta koji su u Europi u usponu.
Dakle, mogu li se optužbe za prijateljstvo s Putinom okarakterizirati kao strategija garantiranog uspjeha? Što ako optužbe za suradnju s Kremljom zapravo pomažu u postizanju cilja?, pita se autor teksta.
Zamislite na trenutak da ste lider "antielitističkog" političkog pokreta. Svojim pristašama ulijevate strah u kosti plašeći ih "liberalnom elitom" i "globalnim svjetskim poretkom". Nema ničeg što bi bilo u većoj mjeri "antielitističko" od pokazivanja "dva prsta" (uvredljiva gesta kod Engleza) upravo toj eliti, neprijateljskim projektima, kakvi su NATO i EU i podrške čovjeku, koji teži podriti njihove temelje, odnosno Vladimiru Putinu. Za "antielitističku" desnicu izražavanje potpore Putinu postalo je isto što su za ljevičare bile majice s likom Che Guevare, piše Politico.
Tijekom travanjskog referenduma u Nizozemskoj o sporazumu o asocijaciji Ukrajine s Europskom unijom lideri antiimigrantskog, antieuropskog pokreta sa zadovoljstvom su koristili kremaljsku propagandu kako bi uvjerili Nizozemce u "fašistički" karakter nove ukrajinske vlasti i umanjile ulogu Rusije u ukrajinskom konfliktu. Liberali su ih optuživali da predstavljaju "korisne idiote Kremlja", ali nije bilo efekta. Putin ne pogađa birače. Pogađaju ih problemi imigracije i ekonomija. Kako bilo da bilo, oni su antieuropske stavove ruskog lidera prihvaćali kao refleks svojih pogleda.
Tijekom priprema referenduma o ostanku ili izlasku Velike Britanije iz Europske unije predstavnici kampanje za ostanak u zajednici isticali su kako će se Putin radovati ukoliko ova zemlja napusti Uniju. Pristaše izlaska, međutim, pozicionirali su te pokušaje kao dio težnji globalne elite da biračko tijelo odvuče od istinskih problema, ponovo od problema imigracije i gospodarstva.
Milijunaš Arron Banks, koji se deklarirao za izlazak, i bivši čelnik Stranke neovisnosti Ujedinjenog Kraljevstva Nigel Farage otvoreno su izražavali svoje odušeljenje Putinom i njegovom vanjskom politikom.
Kada je Donald Trump optužen za bliske veze s Putinom, on je Kremlj zamolio da hakira elektroničku prepisku Hillary Clinton. On ne krije svoje oduševljenje Putinom, on o tome otvoreno govori. Očito je da on smatra da, s obzirom na to da Rusija ne oduzima radna mjesta Amerikancima i ne ugrožava njegove pristaše na način na koji im prijete islamski terorizam ili meksički imigranti, u tom slučaju na lako koketiranje s Kremljom ne treba gledati kao na izdaju Amerike.
Promoskovski stav ili bar odustajenje od tradicionalnog odnosa establišmenta prema Moskvi - to je fenomenalan sarkazam na račun washingtonske elite, napominje autor teksta.
Ni jedan desni političar nikada nije bio toliko otvoren u svojoj potpori Putinu kao što je to Marine Le Pen, lider francuske antiimgrantske stranke Nacionalna fronta. Kada je prije dvije godine njezina stranka dobila kredit od 11 milijuna eura od male ruske privatne banke, tijesno povezane s Putinovim okruženjem, mnogima se činilo da je to kraj karijere Marine Le Pen, međutim, njezina popularnost, kako pokazuju ankete, ne pada, kaže autor i podsjeća na otvoreno zalaganje njezine stranke za ukidanje sankcija Rusiji i podršku Putinovim referendumima "kojima se njegovim stranim kampanjama daje legitimitet".
Le Pen je od Rusije tražila još 27 milijuna eura, ali njezine pristaše to ne pogađa, piše Pomerancev.
U tim odnosima nema ničeg "tajnog", očito je da oni donose najveću korist upravo onda kada su otvoreni. Najvažnije je izreći svoje simpatije prema Putinu, tvrdi autor.
Oni koji danas pokušavaju uzdrmati pozicije Trumpa i Le Pen, optužujući ih za preveliku bliskost s Kremljom, riskiraju da im učine veliku uslugu, zaključuje autor teksta.
Peter Pomerancev jedan je od najpoznatijih antiruskih propagandista, zaslužan borac protiv "ruske propagande" u rangu s jednim Edwardom Lucasom iz The Economista.