Sada kada je peti dio europske ekonomije (Velika Britanija) donio odluku (unatoč svojoj eliti) da napusti EU - o resetiranju unije govore skoro svi manje-više važni političari, piše Viktor Marahovski u članku objavljenom u internet časopisu UM+. "I zato se može smjelo govoriti možda ne o likvidaciji jedinstvene Europe, ali sigurno o tome da su najbolja vremena odavno prošla. Na neki paradoksalan način EU i njezino današnje jedinstvo vrlo su udobni za pokušaje svih u Europi da nasamare jedan drugog, neprekidno se međusobno optužujući za potkopavanje jedinstva unije. Drugim riječima, vidimo borbu za prevlast unutar strukture, a ne borbu za samu strukturu", piše on.
Kako je do toga došlo? Zamišljena osamdesetih godina prošlog stoljeća, Europska se unija od današnje razlikuje ništa manje nego SSSR 80-ih godina od današnjeg postsovjetskog prostranstva.
Razlikuju se ljudi, ciljevi i uvjeti, nastavlja stručnjak.
"Europljani 90-ih godina ne sliče na današnje. Srednjestatistički Europljanin je imao nešto preko 30 godina, bio je rođen i odgojen u tradicionalnoj obitelji. Bio je skoro bijele kože, bio je kršćanin i sjećao se gladnih 50-ih, bojao se atomskog rata i komunizma. Imao je dvoje djece i nije znao za pojam depopulacije.
Srednjestatistički Europljanin danas ima gotovo šezdeset godina. Daleko je od tradicionalnih oblika socijalnih veza. Ima jedan i pol puta manje bračnih partnera i djece. Ne ide u crkvu. Ne boji se atomskog rata, ali se boji da će ga u nekom džihadu zaklati doseljenici čiji je broj porastao pet puta."
Mirna globalna superdržava je utopija, tvrdi Viktor Marahovski. Ona je nestala u iracionalnim avanturama SAD-a, u rušenju civiliziranih država Bliskog istoka i valu migranata koji je nemoguće zaustaviti.
Utopija je bila i ideja "alijanse jednakih, bez vođa i potčinjenih": kako izgleda ta unutareuropska ravnopravnost može se svakodnevno promatrati na primjeru odnosa Njemačke prema zemljama istočne i južne Europe, piše u članku Viktor Marahovski.