Foreign Policy: Koje "plinske" posljedice prate pomirenje Turske i Rusije

Isprika turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana za incident s oborenim zrakoplovom Su-24 i poboljšanje odnosa između Moskve i Ankare prati zaoštravanje borbe između velikih izvoznika plina na tursko tržište, piše časopis Foreign Policy.

Poboljšanje odnosa s Rusijom i Izraelom inicirano je željom Turske da zaustavi širenje iranske dominacije na Bliskom istoku, smatra stručnjak za energetiku i regionalnu geopolitiku Michael Tanchum.

Nakon što je postigao sporazum o nuklearnom programu Teheran se izvukao iz međunarodne izolacije i oslobodio sankcija, naglašava analitičar, pa Iran ima za cilj preuzeti status regionalnog lidera od sunitske Saudijske Arabije, između ostalog i na račun naglog povećanja izvoza nafte i plina, piše Foreign Policy .

Pomirenje s Rusijom dio je šire strategije Turske koja podrazumijeva obnavljanje suradnje s Izraelom i produbljivanje strateških veza sa Saudijskom Arabijom i Katarom, ističe stručnjak.

Tim povodom, piše analitičar, aktualan postaje Turski tok, projekt obustavljen zbog obaranja ruskog zrakoplova Su-24. Pitanje je hoće li pomirenje Moskve i Ankare biti dovoljno za povratak na razinu strateškog partnerstva dviju zemalja iz 2014-2015. godine, kada je Rusija odustala od gradnje plinovoda Južni tok i počela pregovore o izgradnji plinovoda ispod Crnog mora s turskom stranom.

Osim toga, o međusobnim odnosima ovisi i sudbina prve nuklearne elektrane u Turskoj koju gradi Rusija, kao i status Moskve na globalnom tržištu. Rusija će morati završiti izgradnju nuklearne elektrane Akuju kako bi pokazala spremnost da zaštiti svoj udio na globalnom tržištu od sve veće konkurencije koju predstavlja Kina, stoji u članku.

Međutim, budućnost Turskog toka ostaje neizvjesna čak i u uvjetima promjene političke klime u odnosima između dviju zemalja. Sasvim je moguće da Moskva više nema velika očekivanja u pogledu tog projekta. Izgradnja plinovoda trebala joj je omogućiti bolji pristup europskom tržištu, međutim, sada se čini da će jedini primatelj plina biti Turska koja, pak, pokušava smanjiti ovisnost o prirodnom plinu iz Rusije.

Glavni konkurent Rusiji na turskom prodajnom tržištu mogao bi biti Izrael koji želi poboljšati svoj regionalni status izvozom plina, navodi se u tekstu koji prenosi agencija RIA Novosti.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće