Posljedice Drugog svjetskog rata su i za Njemačku i za SSSR bile užasne, piše Steinmeier. Opstanak je koštao Sovjete više od 25 milijuna života, još većem broju ljudi taj rat donio je glad, stradanje i prisilio ih da napuste svoja ognjišta. Na ogromnim teritorijima SSSR-a rat je iza sebe ostavio neopisive ruševine. A sudbina samih agresora je smrt i nasilje, zarobljeništvo.
"Sankt-Peterburg (blokada Lenjingrada), Volgograd (bitka za Staljingrad), bitka za Kijev, zločini u klancu Babin Jar i bitka za Minsk - sve su to simboli herojskog otpora i užasa rata na Istoku, rata koji je izbrisao sva postignuća civilizacije", piše Steinmeier.
Oni koji često posjećuju Rusiju, Ukrajinu, Bjelorusiju znaju koliko je u svijesti ljudi živ Drugi svjetski rat. Živ ne kao jeka povijesti, već kao dio sadašnjosti - sa svim užasima rata, ali i s ponosom zbog pobjede.
"Mi, Nijemci, beskrajno smo zahvalni Rusima, Ukrajincima, Bjelorusima i drugim narodima bivšeg Sovjetskog Saveza zbog toga što su nam, unatoč zločinima njemačkog naroda, pružili ruku pomirenja, i zbog toga što se uslijed tragičnog iskustva rata, nasilja, barbarstva, stradanja moglo roditi nešto što će nas ujediniti, zbog uspostavljenih partnerskih i čak prijateljskih odnosa."
"Očuvanje sjećanja na strahote Drugog svjetskog rata i na krivnju Njemačke je bilo, jest i bit će uvjet za pomirenje naših zemalja", siguran je njemački ministar.
On također dodaje da je nemoguće shvatiti koliko su prije 75 godina zla mogli pričiniti ljudi u suvremenoj, razvijenoj, progresivnoj, civiliziranoj Europi. "Taj pogled u prošlost traži od nas da učinimo sve što je moguće da se očuva mir u Europi nakon najstrašnijeg rata koji je svijet ikada vidio."
"Mir u Europi se ne smije shvaćati kao nešto što se podrazumijeva. Čak ni danas! Očuvanje mira je moguće samo ukoliko se radi na njemu iz dana u dan. Mi, koji danas snosimo odgovornost za mir, moramo znati pravilne lekcije iz naše zajedničke povijesti", siguran je Steinmeier.
Njemački ministar na kraju svog članka ističe da Europljani nikada ne trebaju zaboraviti da je uvijek bilo i bit će više razloga za ujedinjenje nego za razdvajanje.