Richard Sakwa, profesor ruske i europske politike na Sveučilištu Kent u Canterburyju, znanstveni suradnik Kraljevskog instituta za međunarodne odnose i stručnjak diskusijskog kluba Valdaj u tekstu objavljenom u listu Nezavisimaja gazeta apsolvirao je gotovo sve nemire i pošasti suvremenog svijeta, od krize u Ukrajini do sloma afričkih država i sukoba na Bliskom istoku, uz sva neodgovorna dolijevanja ulja na vatru. Prenosimo glavne teze iz završnice i zaključka njegovog opsežnog teksta.
Priče o Europskoj uniji kao o mirovnom projektu (peace project) zvuče vrlo neuvjerljivo bez prelaska na režim pomirenja s Rusijom. Nesposobnost Europske unije da uzme u obzir posljedice svojih postupaka dovela je do najužasnijeg sukoba našeg doba, onog u Ukrajini. Za mnoge nove istočnoeuropske članice Unije ona ne predstavlja način za prevladavanje povijesnih nepravdi nego instrument za njihovo jačanje, naglašava profesor Sakwa.
Jedan od mogućih načina pomirenja mogao bi biti projekt Velike Europe za koji se zalaže Rusija, međutim njegovi korijeni sežu u degolovsko shvaćanje Europe. SAD, između ostalog želi da Velika Britanija ostane u EU, kako bi nastavio igrati ulogu na koju je francuski državnik upozoravao, ulogu trojanskog konja Amerike (premda analogija nije baš najbolje pronađena, Velika Britanija je u posljednje vrijeme mnogo prije trojanska pudlica), piše analitičar.
Rusija sa svoje strane ne treba podržavati desničarske populiste u Europi, s obzirom na to da oni nisu jedini pokret koji traga za alternativom aktualnoj politici Europske unije. Ne treba igrati na kartu desnih populista i protivnika migracije, predlaže publicist.
Jedini mudar politički korak bio bi reći: "Spremni smo za suradnju. Spremni smo za dijalog". Mislim da Rusija treba biti tolerantna, inkluzivna i otvorena za dijalog, jer sve te vrijednosti dijeli s Europom. Još jedno zaoštravanje sukoba RF i EU moglo bi apsolutno izmaknuti kontroli, zbog čega su zapadni političari i počeli tražiti način za uspostavljanje suradnje, tvrdi Sakwa.
Besmisleno je raspravljati o tome kako će izgledati rat između Rusije i Sjevernoatlantskog vojnog saveza, pa čak i o tome kako bi on mogao otpočeti. Bio bi to kraj svih ratova zato što više ne bi imao tko ratovati. Fokus bi trebao biti na tome kako spriječiti scenarij o kraju svijeta, a to bi značilo da strane trebaju priznati ranije napravljene pogreške i započeti novi sadržajniji proces međusobne suradnje, vjeruje stručnjak Valdaja i zaključuje:
"Beskonačno produživanje sankcija, retorika nasilja i potraga za "žrtvenim jarcem" stvaraju atmosferu u kojoj i najmanji incident vrlo lako može pokrenuti strašnu spiralu. Naša generacija ima odgovornost i obvezu da ne dozvoli da se tako nešto ikada dogodi".