Jugoslavenski sindrom: Zašto je Rusija danas u Siriji, a teroristi u Bruxellesu

Rusija 1999. godine "nije mogla zaštiti zemlju s kojom je povezuje stotine godina povijesti i s kojom se mogla identificirati". "To je bio razlog za 'jugoslavenski sindrom' koji je izazvao svijest o tome da 'nismo zaštitili svog saveznika' i da bi 'sljedeći put mogli doći po nas'", navodi se u tekstu na portalu o ruskoj povijesti.

Portal Istorija Rossii objavio je članak posvećen godišnjici bombardiranja Jugoslavije u kojem analizira posljedice ovog događaja za Europu, Rusiju i svijet.

"Razaranje i raspad Jugoslavije imali su ogroman utjecaj na cjelokupnu politiku 21. stoljeća. SAD se uvjerio da je pronašao univerzalni način za provođenje svojih interesa. Europljani su se uvjerili da u tome mogu sudjelovati bez ikakvih posljedica. A kod Rusa se pojavio 'jugoslavenski sindrom'", navodi se u članku.

Na dan kada su počela borbena djelovanja NATO-a u Jugoslaviji Boris Jeljcin se obratio javnosti sljedećim riječima: "Za nekoliko sati počet će bombardiranje Kosova snagama NATO-a. To je udarac na cijelu međunarodnu zajednicu. Obraćam se cijelom svijetu. Obraćam se ljudima koji su preživjeli rat. Obraćam se onima koji su preživjeli bombardiranja. Obraćam se njihovoj djeci, obraćam se svim političarima. Hajdemo, dok je još ostalo nekoliko minuta, uvjeriti Clintona da odustane od ovog tragičnog, dramatičnog poteza. To je sigurnost Europe, to je rat u Europi, a možda i više od toga."

"Jeljcina, naravno, nisu poslušali. Zrakoplovi su poletjeli, tisuće civila je poginulo pod bombama NATO-a. Jugoslavija je slomljena i trijumf je nesumnjivo bio potpun", navodi se tekstu.

Autori članka navode tri glavne posljedice ovog bombardiranja.

"Kao prvo, rat u Jugoslaviji je u narednim godinama za NATO i SAD postao tipičan scenarij za nasilno provođenje svojih interesa", smatraju ruski povjesničari. Oni obrazlažu da se radi o tipičnom scenariju majdana, s time što majdan može biti "mek" (kao u Ukrajini, Gruziji, Kirgistanu, sa samo nekoliko desetaka žrtava) ili "tvrd" (kao u Jugoslaviji, Iraku, Libiji, Siriji, s tisućama žrtava), što ovisi o lokalnim uvjetima i konkretnim ciljevima.

Kao drugu posljedicu autori teksta navode to što je jugoslavenski rat legalizirao "politički islamizam" na europskom kontinentu.

"Prema podacima vlade Srbije, Osama bin Laden je 1995. godine posjetio Albaniju. Tada su formirane baze za pozadinsku i financijsku podršku Al Kaide i stvorene su stanice na Kosovu i Metohiji. Kasnije će upravo članovi Al Kaide biti okosnica Oslobodilačke vojske Kosova u kosovskom ratu ", navodi se u tekstu.

Autori zaključuju da Europa u sadašnjim terorističkim napadima u Parizu i Bruxellesu zapravo ubire plodove rata u Jugoslaviji, neovisnog Kosova i Velike Albanije.

Treća posljedica bombardiranja Jugoslavije je utjecaj koji je ovaj događaj izvršio na Rusiju. Autori članka to opisuju kao borbu protiv "jugoslavenskog sindroma".

Rusija 1999. godine "nije mogla zaštiti zemlju s kojom je povezuje stotine godina povijesti i s kojom se mogla identificirati". "To je bio razlog za 'jugoslavenski sindrom' koji je izazvao svijest o tome da 'nismo zaštitili svog saveznika' i da bi 'sljedeći put mogli doći po nas'", navodi se u tekstu na portalu o ruskoj povijesti.

Rusija se poslije toga pokušala izliječiti od 'jugoslavenskog sindroma'. Počela je jačati oružane snage i vraćati se tamo odakle su je htjeli istjerati, pišu autori teksta.

"2008. smo se od tog sindroma liječili u Južnoj Osetiji, 2014. na Krimu i u Donbasu, a danas u Siriji", zaključuju autori teksta.

"Operacija protiv Jugoslavije nije ništa drugo nego pokušaj da se zaštite moralne vrijednosti na kojima počiva Europa 21. stoljeća", izjavio je nekada Javier Solana. Autori članka smatraju da je ova izjava zapravo najavila budućnost, iako Solana tada nije bio svjestan što je izgovorio.