Putinova politika u Siriji je prilično jasna, a čini je jačanje pozicije vlade Bašara Asada, bombardiranje opozicije sve dok se ne preda, onemogućavanje zapadnih zemalja da promijene režim, korištenje diplomatske glagoljivosti u Ženevi, kako bi se prikrile promijene situacije u Siriji, piše The New York Times
I možda se kao peta ili šesta stavka na listi mogu navesti jačanje sirijske vojske do trenutka kada će ona biti u stanju krenuti protiv bastiona džihadista, krvave Islamske države, piše autor teksta Roger Cohen.
Zabrinjavajuće je pri svemu tome što je Putinovu politiku u pogledu Sirije teško razlikovati od Obamine, smatra novinar i navodi da su sva američka priopćenja samo prazne priče, a da u stvarnosti u Siriji glavnu riječ ima Vladimir Putin i to zbog nepostojanja jasne politike predsjednika Obame.
Sirijski grad Aleppo je gotovo pod opsadom provladinih snaga i mogao bi postati „sirijsko Sarajevo“. On je u potpunosti nezaštićen od Putinovih hirova i nemilosrdnih Asadovih planova. A sve to zbog loše i beskorisne Obamine administracije, smatra autor.
Česte izjave američke vlade da Sirija nije ključni element nacionalnih interesa SAD-a i da novi rat na Bliskom istoku treba izbjegavati na svaki način, vodi samo pretvaranju američke politike u putinsku, u prešutni pristanak na krajnji cilj Moskve i nadu, da će uz malo sreće Putin istovremeno uništiti Islamsku državu.
Cohen smatra da je upravo Obamina „sirijska agonija“ dovela do terorističkih napada u Parizu i San Bernardinu. Ona je u mnogome doprinijela vjerojatnom raspadu „jezgra“ Europske unije, čije članice se vraćaju unutarnjim granicama zbog migrantske krize, prenosi portal Vzgljad.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu