Izvoz plina iz SAD-a koji treba početi u veljači ili ožujku, mogao bi dovesti do neočekivanih posljedica po Ameriku i ojačati pozicije Rusije na europskom tržištu, prenosi Foreign Policy..
Za nekoliko godina, koliko je prošlo od kada je SAD odlučio izaći na međunarodno tržište plina, situacija se bitno promijenila, a posebno optimistične prognoze o velikoj potražnji američkog plina u Aziji, koje su nestale, piše časopis.
Cijena plina značajno je pala prateći cijenu nafte i već ne pokriva troškove pretvaranja plina u tečno stanje, niti transport na toliku razdaljinu. Osim toga, potražnja u Aziji nije kontinuirano rasla. Japan, kojem je plin bio potreban poslije havarije na Fukušimi, riješio je svoje probleme, kineska ekonomija pokazuje usporovanje rasta. Osim toga, Kina ima mnogo mogućnosti da zadovolji svoje potrebe za plinom, uključujući i nove ugovore s Rusijom, piše u tekstu.
Treći udar na američke planove u Aziji predstavlja pokretanje plinskih projekata u Australiji, koja je blizu prodajnom tržištu, dok su američki plinski terminali u znatno udaljenijem Meksičkom zaljevu.
U tim uvjetima jedinstvena alternativa za američke kompanije je Europa, ali ni tamo nije sve jednostavno. Terminali za prijam tečnog plina nalaze se samo u zapadnoj Europi, a u istočnoj, koja je glavni potrošač treba izgraditi nove plinovode.
Novi priljev plina iz SAD-a mogao bi imati paradoksalne posljedice i pojačati, a ne smanjiti ovisnost Europe o Rusiji. Relativno jeftin ruski plin toliko je privlačan, da već dovodi do raskola u Europi, pa tako Njemačka nastoji izgraditi nove cjevovode i sve se više oslanja na ruski plin iz komercijalnih razloga, bez obzira na povike iz Bruxellesa da treba naći alterativne dostavljače, kaže se u tekstu.
Ako se Gazprom nastavi prilagođavati, smanjiti cijene i promijeniti način poslovanja u Europi, u potpunosti će uspjeti sačuvati lidersku poziciju u narednim desetljećima, a to je upravo ono što Bruxelles pokušava izbjeći već toliko godina, uvjeren je autor teksta.
Takva strategija je politički potrebna Kremlju, budući da štiti pozicije Rusije kao energetskog partnera Europe i osigurava politički utjecaj, navodi FP riječi suradnika Instituta za energetska istaživanja Jamesa Hendersona na Oxfordu.