Ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za književnost bjeloruska književnica Svetlana Aleksijevič 7. prosinca u Stockholmu je održala tradicionalno predavanje uoči svečanosti uručenja nagrade, prenosi portal rubaltic.ru.
Predavanje Svetlane Aleksijevič bilo je u velikoj mjeri posvećeno Sovjetskom Savezu i sovjetskom čojveku, koga ona naziva „romantičarem ropstva”. Aleksijevič je iznijela i svoje mišljenje o sudjelovanju Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu i u ratu u Afganistanu, o nesreći u Černobilu, o događajima iz 90-ih godina i o suvremenoj Rusiji.
„Živjela sam u zemlji u kojoj su nas od djetinjstva učili da umiremo. Učili su nas smrti. Govorili su nam da čovjek postoji kako bi predao sebe, kako bi sagorio, kako bi se žrtvovao. Učili su nas da volimo čovjeka s oružjem”, rekla je bjeloruska književnica.
„Da sam odrasla u nekoj drugoj zemlji, ne bih mogla proći taj put. Zlo je nemilosrdno, od njega se treba cijepati. Ali mi smo odrasli među dželatima i žrtvama”, rekla je Aleksijevič o životu u SSSR-u.
Književnica je u svojem govoru isto mnogo govorila o pojmu slobode za ruskog čovjeka, citirala je ljude s kojima je razgovarala kada je posjećivala Rusiju.
„Rus ne shvaća slobodu, njemu su potrebni kozak i bič”, izjavila je Aleksijevič s govornice.
Prema njenim rečima, „crveni” čovjek nije na kraju uspio stići u ono carstvo slobode o kojem je sanjao sjedeći u kuhinji: „Rusiju su podijelili bez njega, njemu ništa nije ostalo. Ponižen i pokradan. Agresivan i opasan.”
Opisujući suvremenu Rusiju, dobitnica Noboleove nagrade ju je optužila da je između moći i dostojanstva izabrala ono prvo.
„Sada je ponovno vrijeme moći. Rusi se bore s Ukrajincima. S braćom. Moj otac je Bjelorus, a majka mi je Ukrajinka. Tako je u mnogim obiteljima. Ruski avioni bombardiraju Siriju”, rekla je Aleksijevič.
Govor književnice je za RuBaltic.Ru prokomentirao doktor filozofskih znanosti, profesor Lav Estafjevič Krištapovič: „Predavanje Svetlane Aleksijevič povodom uručenja Nobelove nagrade je čista antisovjetska propaganda, koja nema nikakve veze s analizom realnih događaja. Ako bismo raspravljali s takvim tekstom, znači da bismo priznali da u njemu postoje neki argumenti i dokazi. Ali o takvoj kleveti ne treba ni govoriti. Nju treba odbaciti, jer njezin cilj nije analiza stvarnosti, nego promjena svijesti našeg naroda i zamjena ove svijesti tuđim predstavama i pogledima onih koji imaju svoje interese na postsovjetskom prostoru.”