Tijekom putovanja kroz bivši Sovjetski Savez kanadski fotograf Christopher Herwig došao je do zaključka da su zapadni klišeji o SSSR-u daleko od istine. On je to ustanovio kada je vidio „lude”, jedinstvene autobusne stanice koje su projektirali sovjetski arhitektori, piše The Guardian, a prenosi RT.
Kako navodi izdanje, prema mišljenju Zapada, u Sovjetskom Savezu su gušili kreativnu slobodu. Međutim, sovjetski arhitekti su pronašli „rupu” kroz koju su mogli dati odriješene ruke mašti – autobusne stanice. Kanadski fotograf je prešao 30 tisuća kilometara kako bi zabilježio tu „neobičnu lepotu”.
Prema riječima Herwiga, u bivšem sovjetskom carstvu, od crnomorske obale do kazahstanske stepe, pojam „normalno” ne postoji i svaka stanica u potpunosti odražava težnju Sovjetskog Saveza groteski.
Na ovim usputnim objektima sovjetski kipari, arhitekti i građevinari sprovodili su kreativne eksperimente. Tako jedna stanica u Armeniji predstavlja zahrđali, nabrani limeni krov iznad klupe. Ovaj prizor u kontrastu je s keramičkim objektima kojima je prošarana obala Abhazije.
Fotograf je došao do ideje da fotografira autobusne stanice 2002. godine kada je putovao biciklom kroz baltičke zemlje. Prve zanimljive stanice u Litvi ličile su na kućice za lutke: otvorene kutije, obojene u pastelne nijanse.
Sljedeće godine Herwig se uputio u Kazahstan, gdje je zatekao „potpuno lude” stanice. „Izgledalo je kao da svaka ima jedinstvenu ličnost. Ovo me je dovelo do saznanja da je iza željezne zavjese i klišeja o Sovjetskom Savezu, s kojima smo odrasli na Zapadu, žive milijuni ljudi, koji se uzdižu do oblaka i pomjeraju granice kreativnih mogućnosti”, rekao je kanadski fotograf.
Poslije 12 godina i pređenih 30 tisuća kilometara mogao je izabrati svoje omiljene stanice iz 14 bivših socijalističkih zemalja i objaviti knjigu fotografija.
„Izgradnja autobusnih stanica bio je način da se izmijeni monotonija sovjetske realnosti i arhitekture”, izjavio je profesor Konstantinas Jakovljevas Matekis, koji je bio načelnik cestovnog projektiranja u Litvi krajem 60-ih godina. Zaista, u Kirgistanu autobusne stanice često podsjećaju na kirgiske kape, dok u Ukrajini prevladavaju raznobojni betonski reljefi. U Moldaviji najčešći je mozaik, a u Estoniji jednostavni objekti od drveta u obliku trougla.
Izdanje navodi da su najljepše stanice u Picundi na obali Crnog mora, gdje je Nikita Hruščov imao vikendicu. Uglavnom je to rad gruzijskog kipara i arhitekta Zuraba Ceretelija, koji je kasnije postao i predsjednikom Ruske akademije umjetnosti. U njegovom radu estetika je često prevladavala nad praktičnom namjenom. Tako jedan od objekata predstavlja spiralni krug koji visi iznad zemlje kao porta, spreman da ljude koji čekaju autobus prevede u drugu dimenziju.