Nixon i Kissinger su 1971. godine napravili sjajan potez iskoristivši kineski strah od SSSR-a i čineći povijesni korak prema Kini. Ova šahovska kombinacija stvorila je strateški trougao, u kojem je SAD zauzeo povoljan položaj, obrnuvši ideologiju i razjedinivši dva komunistička režima. Sada, pri iznenađujućem nedostatku pažnje od strane Sjedinjenih Država, tenzija s Rusijom dovela je do toga da je Amerika zaobiđena, a to može imati vrlo riskantne posljedice za svjetski poredak. Rusko-kineski odnosi danas su za posljednjih pola stoljeća bolji nego ikada, i zahvaljujući ovakvom stanju stvari imaju priliku izgraditi svjetski poredak po svom nahođenju, piše The National Interest, a prenosi inoSMI.Ru.
Strateška logika Kissingera bila je da SAD dobije prednost tako što će imati bolje odnose s Moskvom i Pekingom nego što su oni imali među sobom. Međutim, izgleda da je danas pobjednik Kina, jer raskol između Rusije i Amerike raste.
Prema mišljenju autora članka, sankcije protiv Putinove Rusije koje je inicirao SAD prisilile su ovu zemlju da se okrene ka Istoku, prvenstveno prema Kini, čak iako to slabi Moskvu i čini je mlađim bratom. Njena dugoročna energetska budućnost je u Aziji, a plinski i naftni sporazumi u iznosu od gotovo pola trilijuna dolara omogućit će podršku labavoj ruskoj ekonomiji.
Kako navodi izdanje, Kina umjesto protivnika dobiva dragocjenog partnera za stabilizaciju i modernizaciju Euroazije. Partnerstvo već postoji: Kina obično ide za Rusijom u UN. Isto, Šangajska organizacija za suradnju širi članstvo, jer regija osjeća s koje strane počinje da puše vjetar nakon odlaska SAD-a i NATO-a iz Afganistana, gdje su za sobom ostavili potpuni kaos.
Autori članka tvrde da Moskva i Peking, za sada, izbjegavaju strateško rivalstvo u Centralnoj Aziji. Izgleda da tamo postoji podrazumijevana podjela posla: Moskva je zadužena za pitanje sigurnosti, dok Peking opskrbljuje regiju investicijama. Ovim naporima će pomoći i formiranje razvojne banke BRICS-a.
Osim podudaranja u euroazijskim ciljevima dvije zemlje imaju još mnogo zajedničkih interesa koje ih ujedinjuju u suprotstavljanju američkoj vladavini, američkoj demokraciji i transparentnosti. Isto, dvije zemlje spaja i zajednička želja za multipolarnosti svjetskog poretka. Obje države teže ka autoritarnom kapitalističkom modelu i protiv su otvorenog interneta. Međutim, postoje i proturječnosti između Rusije i Kine. Peking je protiv miješanja Rusije u poslove bivših sovjetskih zemalja. Kako piše izdanje, „Kina je opsjednuta pitanjima suvereniteta i ona se bez posebnog entuzijazma odnosi prema akcija Rusije u istočnoj Ukrajini”.