Povjesničari utvrdili točan datum smrti velikog pjesnika Nikolaja Gumiljova

U Sankt-Peterburgu povjesničari utvrdili točan datum smrti pjesnika Nikolaja Gumiljova. Znanstvenici su uspjeli otkriti bilješke o izručenju pjesnika za izvršavanje smrtne kazne prilikom rada s dokumentima o strijeljanju za razdoblje od 1918. do 1941., prenosi RIA Novosti. Gumiljov je strijeljan u noći na 26. kolovoz 1921. s ostalim osuđenicima zbog urote protiv sovjetske vlasti.

''Do danas se smatralo da je pjesnik strijeljan ili 24. kolovoza, kad je donesena presuda, ili 25. kolovoza, jer su se obično presude izvršavale sljedeći dan. No sad smo pronašli dvije bilješke o izručenju i strijeljanju, koje su nam dale točnu informaciju'', izjavio je povjesničar Anatolij Razumov, koji je pronašao dokaze.

Mjesta gdje je strijeljan i sahranjen i dalje se ne znaju: ''Ni u jednom od dokumenata iz toga vremena ne navodi se mjesto strijeljanja i sahrane. To se tad nije radilo iz nekog razloga'', govori znanstvenik.

Nikolaj Stepanovič Gumiljov - ruski pjesnik (Kronštadt, 15. IV.1886 – Petrograd, danas Sankt Peterburg, 26. VIII. 1921). Studirao filologiju u Sankt-Peterburgu i Parizu. Putovao u Italiju, na Bliski istok i u Afriku (motivi afričkih životinja nadahnuti Bugattijevim skulpturama već u zbirci Romantično cvijeće – Romantičeskie cvety, 1908). S A. A. Ahmatovom i O. E. Mandeljštamom utemeljio 1911. skupinu »akmeista«. Nakon 1918. surađivao u kulturnim pothvatima, ali je uhićen i strijeljan kao prva književna žrtva crvenoga terora. U oporbi prema simbolizmu tražio jasnoću i »muževnost« (»adamizam«) pjesništva, zarana gajio kult snažnih osobnosti (Put konkistadorâ – Put’ konkvistadorov, 1905), pomoraca, kolonizatora (Tuđe nebo – Čužoe nebo, 1912), talijanskih osvajača Etiopije, ali i »crnih« ratnika (usp. i Odu D’Annunziju u zbirci Tobolac – Kolčan, 1916). Po uzoru na francuske parnasovce, Gumiljov je plastičan i vizualan (obilje talijanskih likovnih motiva), predmetan, ali se poslije javlja tragični metafizički tonalitet (Ognjeni stup – Ognennyj stolp, 1921; pjesnička drama Lov na nosoroga – Ohota na nosoroga, 1920), osobito u vremenskom i prostornom simultanizmu Zalutala tramvaja (Zabludivšijsja tramvaj, 1920).