Večeras u zagrebačkoj Galeriji Greta možete vidjeti grafike Danijela Žeželja posvećene tekstovima genijalnog Daniila Harmsa

Najnoviji ciklus grafika Danijela Žeželja oblikovan je za prvu knjigu izabranih poetskih tekstova ruskog avangardnog klasika apsurda Daniila Ivanoviča Harmsa (1905.‒1942.) ‒ koja u hrvatskom prijevodu Anice Vlašić-Anić izlazi uskoro kao izdanje umjetničke radionice Petikat. Većina će se ovih tekstova u Hrvatskoj objaviti prvi put.
Izložbenim postavom Harms u Greti obuhvaćeno je 30 dvobojnih, crno-crvenih grafika (giclée print) otisnutih zajedno s 30 prijevoda Harmsovih avangardno-ludističkih stihotvora.

Harmsovi tekstovi pulsiraju osobnošću i jedinstvenom svježinom i energijom zbog koje i samog pisca doživljavamo kao da je glavni lik vlastitih literarnih besmislica ‒ osim što nikada nije napisao ništa besmisleno. U vremenu i prostoru u kojima je stvarao za besmislice nije imao ni vremena, ni prostora. Revolucija transformirana u totalitarizam proganja Harmsa od 30-tih godina XX. stoljeća ‒ sustavno i neumorno do smrti. Harmsovo pisanje ideološki je negativno određeno i utoliko se njegov politički grijeh činio neoprostivim, a staljinistički progon ‒ logično ‘opravdanim’. Ideološka norma samo je površina ispod koje melje neumoljiva mašina svakog sistema. Diktatura instinktivno prepoznaje slobodnog čovjeka kao jedinoga dostojnog neprijatelja kojemu treba slomiti kosti ili srce. Harms je imao sreću i nesreću da je svoju slobodu osvajao i potvrđivao kroz pisanje i objavljivanje ‒ i utoliko je njegov grijeh bio javan, a kazna neizbježna. Kao čovjek kojemu je pisanje bilo hrana i voda, izbora nije imao. »Sve se može napisati zelenom olovkom« ‒ i to »sve« za njega znači i obuhvaća doslovce sve, od šalice čaja do sibirske pustinje i svemirske oluje. Umro je u zatvorskoj bolnici, navodno od gladi. Oduzeli su mu zelenu olovku.

Ostaje povjerovati riječima njegovog kolege i suborca Bulgakova: »rukopisi ne gore«. Gore, kroz nas i ‒ nama usprkos.