Sergej Prokofjev: Ples vitezova iz baleta Romeo i Julija (1. čin, 2. scena)

Sergej Sergejevič Prokofjev (Soncivka, 23. travnja,1891. - Moskva, 5. ožujka, 1953.), ruski skladatelj, pionir neoklasicizma, potomak ruskih doseljenika rođen u manjem ukrajinskom mjestu Soncivka, koji je zbog svog brzog svladavanja skoro svih glazbenih žanrova postao jedan od najpopularnijih i najznačajnijih skladatelja 20. stoljeća.

Studirao je u Petrogradu, kao najmlađi student ikad primljen na konzervatorij, a od 1918. koncertrirao je po SAD-u i Europi. Definirali su ga kao kubista u glazbi, što je karakteristično za njegova ranija djela. Kasnije se približio ruskoj glazbenoj tradiciji 19. stoljeća i pojačao lirsku crtu i melodičnost.

Nakon Oktobarske revolucije živio je u emigraciji (1918. - 1932.), u Parizu, SAD-u i Njemačkoj. U tom periodu skladao je operu Zaljubljen u tri naranče (1919.), Plameni anđeo(1927.), balete Bludni sin (1928.), Na Dnjepru (1930.), simfonije 2, 3 i 4. Surađivao je u Parizu s Ruskim baletom. Nastupao je kao pijanist po cijeloj Europi, a 1932. vratio se u Sovjetski Savez.

Skladao je 1935. svoj najpoznatiji balet Romeo i Julija. Surađivao je sa Sergejom Ejzenštejnom na filmovima Aleksandar Nevski i Ivan Grozni. Tada je nastalo i jedno od njegovih najboljih djela, 6. simfonija u es-molu. Poslije rata, vlasti su bile sumnjičave i kritički raspoložene prema Prokofjevu, tako da se on uglavnom povukao iz javnog života. Umro je u Moskvi 1953.