Najbolje skice za operu „Knez Igor" Aleksandra Borodina

Od ranog djetinjstva Aleksandar Borodin izdvajao se svojim izvanrednim talentima: sam je naučio svirati flautu, violončelo i klavir a okušao se i u skladanju za te instrumente. Budući da je bio sin kmeta, nije imao pravo na školovanje na fakultetu, pa se školovao kod kuće. Nakon studiranja medicine, Borodin je upoznao mladog Modesta Petroviča Musorgskog, još jednog budućeg slavnog kompozitora, koji ga je uveo u svijet glazbe. Tako je započela Borodinova karijera.

Borodin se smatra jednim od osnivača žanrova klasične simfonije i kvarteta u Rusiji. Radio je predano, i nije žurio: prvu simfoniju pisao je više od pet godina; drugu, Bogatirsku, sedam; a za operu „Knez Igor" trebalo mu je više od 18 godina.

Kao što u često biva, svi aspekti u životu isprepliću se na putu prema svom vrhuncu. Borodin je u zanitu kreativnog zanosa. Ali i bolest supruge, znanstvene, društvene i nastavne obaveze iziskuju njegov puni angažman. Posljednjim snagama, Borodin žuri završiti „Kneza Igora", prvu rusku herojsko-epsku operu. Štoviše, Borodin nije samo skladao operu, napisao je i libreto i tekstove pjesama. Iznenadna skladateljeva smrt 1887. prekida rad na operi na samom vrhuncu.

Njegovi prijatelji i kolege kompozitori, Nikolaj Rimski-Korsakov i Aleksandar Glazunov, završili su operu, za što im je trebalo tri godine. Naravno, nacrt opere je Borodin osmislio ranije, i čak je svirao za prijatelje. Svojom fantastičnom glazbenom memorijom, Glazunov je oživio scene koje su nedostajale, a Rimski-Korsakov ih je orkestrirao, u Borodinovljevom stilu.

Opera je prvi put postavljena u Mariinskom teatru 1890. Bio je to trijumf umjetnosti, skladatelja i bratstva muzičara.

Godine 1914. opera je prvi put izvedena u cijelosti i sa scenografijom prema skicama slikara Nikolaja Reriha u Londonu. Osim Reriha, i drugi veliki slikari, poput Konstantina Korovina i Ivana Bilibina ponudili su svoje skice za kostime i dekor.