Ruski spasitelji: Neopjevani junaci našeg doba

Major Aleksej Išutin dolazi iz vojničke obitelji. U Centru "Lider" je zadužen za bespilotne letjelice. U njegove dužnosti spada istraživanje zone u kojoj se dogodila tragedija, kao i potraga za preživjelima. Išutin smatra da će njegova profesija u budućnosti biti tražena. "Moja profesija je vezana za sektor koji se razvija i ima perspektivu. To je moj omiljeni posao", kaže on.

Major Aleksej Išutin dolazi iz vojničke obitelji. U Centru "Lider" je zadužen za bespilotne letjelice. U njegove dužnosti spada istraživanje zone u kojoj se dogodila tragedija, kao i potraga za preživjelima. Išutin smatra da će njegova profesija u budućnosti biti tražena. "Moja profesija je vezana za sektor koji se razvija i ima perspektivu. To je moj omiljeni posao", kaže on.

ALEKSEJ IŠUTIN (32). IZVOR: STOJAN VASSEV
Oni nisu slavne osobe, filmske zvijezde ni televizijski junaci. Njihov posao je uglavnom skriven od paparazza, ali to ne znači da je nevažan. Oni svakodnevno spašavaju ljudske živote. RBTH Hrvatska vam predstavlja suvremene ruske spasitelje – pripadnike ruskog Ministarstva za izvanredne situacije.
Denis Osipov, stručnjak za nuklearnu, biološku i kemijsku zaštitu uvijek je želio postati profesionalni vojnik. Taj san mu se ostvario kroz školovanje u Kostromskoj vojnoj školi, a zatim na Vojnoj akademiji za nuklearnu, biološku i kemijsku zaštitu. Sada Denis koristi svoja vojnička znanja u civilnom sektoru. Član je centra "Lider" za posebno rizične spasilačke operacije Ministarstva za izvanredne situacije.
Prije nego što je Petar Gricenko napunio 31 godinu već je sudjelovao u spasilačkim akcijama u mnogim zemljama širom svijeta. Raščišćavao je ruševine poslije potresa u Nepalu, Egiptu, Kamerunu i Tunisu, i dva dana je pješke prolazio kroz guste šume Indonezije na mjestu gdje se srušio zrakoplov. Za otklanjanje posljedica poplava u Siriji nagrađen je Ordenom za hrabrost. Sada je Gricenko načelnik Uprave za prvostupanjske spasilačke radove u zonama izvanrednih situacija.
Rođeni Dagestanac Alibag Kunujev u početku nije htio biti spasitelj nego policajac. Sudbina ga je, međutim, dovela u Centar "Lider" gdje mu se pružila šansa da pomaže ljudima. Alibag je postao profesionalni spasitelj-alpinist. To nije lak posao. Visoke temperature, visoka vlaga, nepristupačna mjesta i neprohodne šume – sve su to samo neke od poteškoća s kojima se suočavaju spasitelji. Ali fizička izdržljivost nije jedini test koji spasitelj treba proći. Njemu je potrebno i dobro mentalno zdravlje kako bi mogao efikasno raditi. Alibag je bio među prvima koji su videli mjesto gdje se 2010. godine srušio zrakoplov predsjednika Poljske. "Bilo je teško gledati sve one leševe", kaže Alibag.
Aleksej Mamrenko je od djetinjstva želio postati pilot, ali se nije mogao upisati u pilotsku školu. Zato je postao padobranac i pristupio Centru "Lider" u kojem je izvršio 5000 skokova s padobranom iz zrakoplova i helikoptera. "Rad u Ministarstvu za izvanredne situacije čini nas svjesnim da smo upravo mi ona snaga koja pomaže ljudima da nadiđu svaku situaciju. Mi smo najuniverzalnija i najbolje pripremljena ekipa", priča Aleksej.
Sudbina je htjela da Valerij Markov postane vatrogasac. Još u školi je od šest kandidata samo on primljen u vatrogasnu službu. Vatrogasci su htjeli samo jednog, i taj jedan je bio Valerij. Markov o svom poslu govori sa svom ozbiljnošću i poštovanjem: "Posao je posao. Tu nema mjesta za osjećaje. Za nas je svaki poziv hitan, nema izuzetaka", kaže on.
Profesija Alekseja Šamina je dosta neobična za Ministarstvo za izvanredne situacije. On upravlja robotima. Na primjer, robotom PTC PP koji je namijenjen za traženje izvora radijacije. Šamin se sjeća kako je 2012. godine radio 28 tjedana na skupljanju i skladištenju 213 tona pesticida i kemikalija u Kurskoj oblasti u središnjoj Rusiji.
Profesionalni spasitelj Maksim Černjenkov je izabrao težak i opasan posao pirotehničara. Riskirajući život Černjenkov dolazi u dodir s eksplozivima, minama i neeksplodiranim projektilima iz Drugog svjetskog rata. Sudjelovao je u spasilačkoj operaciji na aerodromu Domodedovo poslije terorističkog napada 2011. godine i u čišćenju Krima od opasnih eksplozivnih naprava, između ostalog, i u poznatoj Kerčanskoj tvrđavi. Maksim se sjeća kako je jednom bio vrlo blizu smrti. Prije nekoliko godina, za vrijeme humanitarnog deminiranja u Srbiji, izbio je požar u skladištu i tada je težak predmet pao i polomio detonator minobacačke mine. Ona, međutim, nije eksplodirala. Maksim se osjećao kao da je po drugi put rođen.
Svetlana Sonjina je cijelog života voljela pse i maštala o tome da radi s njima. Nije ni čudo što je izabrala profesiju kinologa. Njezin najbolji prijatelj, pas po imenu Gadi (ili Noćna carica), naučen je da traži eksploziv. Kinolozi i psi uživaju u zajedničkom poslu, ali i u zajedničkoj zabavi. Oni ponekad sudjeluju u izložbama i natjecanjima pasa. Svetlana kaže da joj je najekstremnija situacija u karijeri bila potraga za ljudima ispod ruševina u Nepalu posle razornog potresa 2015. godine. / Tijekom pisanja članka autor je koristio informacije sa stranice časopisa Ruski reporter.