Žena koja daje nadu djeci s Downovim sindromom

"Sada bolje razumiju što Tatjana od njih želi i mogu zapamtiti redoslijed pokreta i komplicirane korake. Naravno, sretni su zbog toga. A roditelji su još sretniji", dodaje Movsumov.

"Sada bolje razumiju što Tatjana od njih želi i mogu zapamtiti redoslijed pokreta i komplicirane korake. Naravno, sretni su zbog toga. A roditelji su još sretniji", dodaje Movsumov.

Anar Movsumov
Tatjana Kajukova je bivša plesačica. Ona vjeruje da kazalište može pomoći djeci s Downovim sindromom (Tatjanin sin je također rođen s ovim sindromom). Njezino "Kazalište bez granica" je način da takvoj djeci pruži ljubav i nadu.
Djeca sjede na podu u krugu i jedan drugome kotrljaju lopticu. Tako uče komunicirati.
Tatjana Kajukova iz Samare (1050 km od Moskve) je profesionalna plesačica. Imala je uspješnu karijeru, ali se njezin život drastično promijenio kada joj se rodio sin Artjom. Ispostavilo se da ima Downov sindrom.
U to vrijeme Tatjana nije imala dovoljno informacija o ovom sindromu i nije znala kako savladati strah koji je osjećala prema djeci s DS.
Kako bi pomogla sebi i drugima, Tatjana je osnovala kazalište gdje svako dijete može doživjeti ljubav i osjetiti da je važna i potrebna osoba. Tatjanin glavni cilj je naučiti djecu kako da izražavaju svoje osjećaje i doživljaje. Za najmlađe su satovi nalik na igranje, s glazbom i vježbanjem. Svatko od starije djece, koja već znaju da su u kazalištu, ima određenu ulogu. Ako im se teško izraziti, Tatjana je tu da im pomogne.
U studiju djeca rade fizičke vježbe, uče kako održavati ravnotežu i razvijaju koordinaciju i motoričke funkcije.
Prema statističkim podacima, u Rusiji se godišnje rodi oko 1500 djece s Downovim sindromom. U humanitarnim organizacijama kažu da 50-85% ove djece poslije rođenja završi u sirotištu, jer ih roditelji odmah odbace.
Jurij se plaši jakih zvukova i niji jedini koji se suočava s ovim strahom. Tatjana kaže da je bitno pomoći djeci da se naviknu na glazbu i na druge zvukove. Neki roditelji sa svojom djecom pričaju šapatom što nije dobro, kaže Tatjana.
Tatjana planira u svoje kazalište ubuduće primati ne samo djecu s Downovim sindromom. Nedavno je srela svoju staru školsku kolegicu Svetlanu koja je izgubila vid. Tatjana ju je pozvala da postane dio trupe.
Poslije fizičkih vježbi djeca imaju probe. Tatjana je za svoje "glumce" i redatelj i koreograf. Tijekom prvih proba roditelji pomažu djeci da shvate u kojem trenutku trebaju izići na pozornicu.
Aljona čeka roditelje poslije satova. Dok Tatjana brine o djeci na satu, roditelji, koji su na svog sina ili kćer fokusirani gotovo 24 sata svakog dana, imaju vremena za mali odmor ili za rješavanje svojih problema.
Ako neko dijete ne uspijeva uraditi sve što treba, Tatjana ga ne forsira. Ona vjeruje da svako dijete ima svoj tempo.
Trupu čini oko 20 članova, ali ne dolaze svi redovito na probe. Glavni dio trupe čini desetoro djece.
"Prisustvovao sam satovima oko godinu dana i mogu reći da su neka djeca tijekom ovog razdoblja zaista napredovala", kaže fotograf Anar Movsumov.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće