Tko je pio više piva: Rusi ili Hrvati?

Izvor: Nikolaj Adamovič/TASS

Prije revolucije u Ruskom Carstvu proizvodile su se različite vrste piva, uglavnom prema zapadnim standardima: Venskoe (Beč), Munhenskoe (München), Pilsener (Plzen), Bavarskoe (Bavarska), Klumbahskoe (Klumbach), Bogemskoe (Bohemija). Nakon 1917. godine, "buržujska" imena za pivo zamijenjena su sovjetskim. Primjerice, Venskoe je postalo Žigulevskoe (Žiguli), Pilsner - Ruskoe, a Munhenskoe - Ukrainskoe.

Radnici u moskovskoj pivovari, kapaciteta preko 10 000 boca na dan, 1991. godina. Izvor: Genadij Hameljanin/TASS

Osam osnovnih tipova piva, svako s različitim postotkom alkohola, proizvodilo se u SSSR-u: Žigulevskoe, Ruskoe, Moskovskoe, Ukrainskoe, Leningradskoe, Porter, Martovskoe i Karamelnoe.

Konobarica u Gambrinus baru,1967. godina. Izvor: RIA Novosti

U sovjetskim republikama su se također pravili posebni lokalni brendovi, kao na primjer Bakinskoe specialnoe (Baku), Jerevanskoe temnoe, Minskoe, Ferganskoe i mnogo drugih. Ukupno se u Sovjetskom Savezu proizvodilo preko 350 vrsta piva. "Naravno, mnogo brendova se uzajamno kopiralo", objašnjava Pavel Jegorov, autor stranice nubo.ru.

U Sovjetskom Savezu bilo je dostupno flaširano i točeno pivo. Flaširano se obično pilo kod kuće za vikend. Ukoliko bi netko želio točeno pivo, morao ga je kupiti na kiosku, kojih je bilo praktički svuda. Ljeti je služeno hladno, a zimi vruće pivo. Sovjetski građani su mogli kupiti pivo i na štandovima uličnih prodavača, sličnim onima na kojima se točio kvas.

SSSR 1987. Izvor: Nikolaj Adamovič. Ivan Kurtov/TASS

Pivo se kupovalo uglavnom ujutro, s obzirom na to da su se prodajni punktovi zatvarali u drugoj polovici dana. Ljudi su bili spremni s posudama raznih dimenzija i oblika dugo stajati u redu kako bi dobili svježe pivo. Dok su stajali u redu ljudi su obično grickali suhu ribu. 

Iz filma Pokrovska vrata. Izvor: Kinopoisk

Sovjetski građani koji nisu željeli piti pivo na kiosku nosili su ga kući. Uz pivo se obično služio suhi šaran. Onaj tko je želio nešto jače u pivo je dodavao votku. Mješavina piva i votke bila je poznata kao Jorš (grubi) koktel.

Restoran Čajka, Lenjingrad 1990. godine. Izvor: Jurij Belinski/TASS

Barovi u SSSR-u počeli su se otvarati u sedamdesetim. Sama riječ "bar" bila je inovativana, zvučala je tako zapadno. U ovakvim simpatičnim mjestima služeno je točeno pivo, hrana tipična za barove, a oni koji su imali sreće ponekad su mogli naručiti i američke cigarete. Tijekom anti-alkoholne kampanje, provođene sredinom 80-tih godina, barovima je bilo dozvoljeno i dalje točiti pivo, koje se smatralo manjim zlom od votke.

Bavarsko pivo proizvedeno u ruskoj pivovari. Izvor: Vladimir Velengurin/TASS

Kada je postojalo samo nekoliko vrsta piva u zemlji, ono se prodavalo svježe, s kratkim rokom upotrebe. Iz ovog razloga uglavnom su lokalni proizvođači prodavali pivo u gradu, a neki drugi brend nije bilo lako pronaći. Teška vremena!

Pivovara u Krasnodarskom kraju, 1. veljače 1991. Izvor: Vladimir Velengurin/TASS

Piva u limenkama gotovo da nije bilo. Tek sredinom sedamdesetih, ususret ljetnoj olimpijadi u Moskvi, proizvodilo se pivo Zolotoe koljco (Zlatni prsten) u limenkama. Međutim, s obzirom na to da je metal tada bio vrlo skup, proizvodnja piva u limenkama poslije olimpijade ubrzo je obustavljena. 

Rudari s pivom,1977 godina. Izvor: Igor Kostin/RIA Novosti

U Sovjetskom Savezu moglo se kupiti pivo iz "bratskih" zemalja, kao što su Poljska i Čehoslovačka, ali u ograničenim količinama. Uvozno pivo postalo je dostupnije tek kada je pala "Željezna zavjesa", a mnogi svjetski poznati brendovi počeli su se po licenci proizvoditi u ruskim pivovarama. Ipak, Žigulevskoe je i dalje najpopularnije pivo u Rusiji.