Ima neka tajna veza: Lubenice i Rusi

Opet je to vrijeme godine. Ne, ne mislimo na vrijeme odmora niti na vrijeme tri kratka mjeseca dobrog vremena. Vrijeme je lubenica.

Zamislite ovo - vruć ljetni dan, Moskva. Nalazite se u automobilu, polako se krećete prema sljedećem raskrižju, nakon kojeg će promet oslabiti te ćete možda uspjeti stići ranije na svoju daču. Subota je, i bilo bi gotovo kriminalno ne ponijeti sa sobom nekoliko svježih, sočnih lubenica.

Tako je - Rus nije potpun bez kriške lubenice u ruci, barem ljeti. Kada Rusi nisu zauzeti pijenjem votke ili hakiranjem vladinih institucija, obično uživamo u druženju s prijateljima i obitelji na našim dačama, praveći šašlike i jedući lubenice.

I dopustite mi da vam kažem - niti jedan ljetni obrok ne može proći glatko bez barem jedne kriške ovog prekrasnog voća. Jer Rusi i lubenice idu skupa, pa, kao Rusi i lubenice!

Slatko, sočno meso lubenice više je od osvježenja: utažuje žeđ i umiruje vašu dušu. Vjerujte mi.

Dinje - a osobito lubenice - ljeti se prodaju posvuda. Od najvećih supermarketa u najvećim gradovima do najmanjih trgovina prehrambenim proizvodima usred ničega - gotovo je zajamčeno da ćete ljeti naići na štand na kojem se prodaju lubenice.

Glavna ruska regija koja proizvodi lubenice je Astrahan, otprilike 800 kilometara južno od Moskve. Ovo voće voli konzistentno toplo vrijeme i nema boljeg mjesta za uzgoj dinja, iako postoje i druge regije koje ih proizvode.

Sve što ostane nakon bogate žetve bit će raspodijeljeno među seljanima. Muškarac iznad je odlučio ne odgađati gozbu te bez oklijevanja uživa u zrelom voću.

Dječji rad je u redu kad se radi o lubenicama! Ovaj dječak je više nego sretan što će pomoći sa žetvom, jer zna da će uskoro smazati veliku, sočnu lubenicu.

Ma, vidio sam ženu koja nosi jednu krajem travnja. Vjerojatno nije bila tako dobra, ali razumijem je. Kolovoz nikad nije dovoljno blizu.