Pronalaženje Boga na skateboardu: Dan u životu mladog ruskog bogoslova

Ruslan Shamukov
U postsovjetskoj eri Ruska pravoslavna crkva prolazi etapu oporavka. Unatoč pritiscima i stremljenjima suvremenog života, sve više mladih ljudi upisuje teološke studije, odlučni u tome da postanu svećenici.

Foto: Ruslan ŠamukovIzvor: Ruslan Šamukov

Kako zamišljate život studenta teologije? Pretpostavljate da je to skroman momak, koji većinu svog vremena izučava i iščitava evanđelje. Međutim, u 21. stoljeću bogoslovi ne izučavaju samo Sveto pismo, već voze skateboard, slikaju selfije na krovovima zgrada, izlaze do jutra i uživaju u peterburškim bijelim noćima.

"Stoljeća su prošla, ali stereotipi opstaju", šale se mladi bogoslovi. Uzmimo primjer Vlada Grigoroviča, studenta Sanktpeterburške pravoslavne teološke akademije. On vjeruje da svaki student teologije ima jedinstvenu i neočekivanu priču. Svoje dojmove podijelio je s ekipom RBTH Hrvatske.

Vlad Grigorovič. Foto: Ruslan ŠamukovVlad Grigorovič. Izvor: Ruslan Šamukov

"Bog me doveo ovamo"

Vlad nikada nije mislio da će upisati teološki fakultet. Kada je bio dječak, maštao je da će postati spasitelj. "Otac me je kao dijete odveo u crkvu, u jednom malom sibirskom gradu u kojem smo živjeli. Međutim, kada sam imao 13 godina, ostao sam bez oca i sve u obitelji se počelo rušiti. Jedne sam noći, kada nisam mogao dugo zaspati, razmišljao zašto ljudi pate i odlučio se moliti. Nakon molitve osjećao sam se bolje", priča Vlad s puno emocija.

Te noći dogodila se prekretnica u Vladovom životu, on počinje redovito ići u crkvu i pomagati svećenicima kao sakristan. "Jednom mi je bilo rečeno da bi mogao postati dobar svećenik, ali ja sam na taj račun zbijao šale, govoreći da ni u školi nikada nisam stizao na vrijeme na prvi sat. Stoga, koje su šanse da pohađam teološki fakultet i prilagodim se strogim pravilima koja tamo vladaju? Kasnije sam, međutim, shvatio da je to moj poziv. Mislim da nisam ja došao u crkvu, već da je mene ovamo doveo Bog", nastavlja Vlad svoju životnu priču..

Ruslan ŠamukovIzvor: Ruslan Šamukov

"Od djetinjstva sam navijač 'Zenita' iz Sankt-Peterburga i moj otac je sanjao da me pošalje na njihovu nogometnu akademiju. Mnogo godina kasnije došao sam u Sankt-Peterburg polagati ispite na jednoj drugoj, vrlo različitoj akademiji, teološkoj", navodi Vlad.

Vlad je student druge godine. Svi studenti teologije žive na sličan način. Radni dani im počinju molitvom, koja prethodi doručku. Onda svaki student ima slobodnih 30 minuta do početka predavanja. Poslije tri održana sata slijedi ručak, zatim je vrijeme rezervirano za učenje i slobodne aktivnosti, a u 10 navečer ponovo počinje molitva. Subotom i nedjeljom studenti odlaze u crkvu i sudjeluju u crkvenoj službi.

Foto: Ruslan ŠamukovIzvor: Ruslan Šamukov

"Jedva sam se suzdržao da ne zaplešem"

Vladovu strast predstavlja skateboard. "Volim voziti skateboard jer tako dobivam priliku da osjetim brzinu i izvodim nevjerojatne manevre. U šali često kažem da je to jedan od najboljih 'antidepresiva' u ovim ludim vremenima", uz osmijeh izgovara mladi student.

Foto: Ruslan ŠamukovIzvor: Ruslan Šamukov

Gotovo svi Vladovi prijatelji su studenti teologije. Oni često razgovaraju o studiju, vode filozofske debate i šetaju centrom Sankt-Peterburga. Vlad ih često odvodi na mjesta s dobrom atmosferom.

Foto: Ruslan ŠamukovIzvor: Ruslan Šamukov

Vladu se sviđaju djela Victora Hugoa, za kojeg ističe da je "bio dobar kršćanin i osjećao duboko svaki karakter", kao i ona Ericha Marije Remarquea, o kojem kaže: "Nitko o prijateljstvu nije pisao tako istinito kao što je to učinio on u djelu 'Tri ratna druga'".

Foto: Ruslan ŠamukovIzvor: Ruslan Šamukov

Vlad je također ljubitelj glazbe. Voli slušati sve, od klasične glazbe, Vivaldija i Schuberta, pa do suvremenih glazbenih hitova, primjerice "Interstellara" Hansa Zimmera. Teološki fakultet svojim studentima često osigurava ulaznice za Filharmoniju, nastupe zborova u koncertnoj dvorani Marijinskog teatra. "Jednom prilikom na jazz koncertu jedva sam se suzdržao da ne počnem plesati u samoj koncertnoj dvorani", kaže Vlad uz osmijeh.

Foto: Ruslan ŠamukovIzvor: Ruslan Šamukov

Vlad od djetinjstva igra nogomet i sada trenira u ekipi fakulteta. Nekoliko je puta tijekom semestra njihova momčad igrala utakmice s djecom iz sirotišta i odgojno-popravnih domova. Vlad je ove manifestacije vidio kao mogućnost da razgovara s djecom i odgovara im na pitanja o Bogu.

Foto: Ruslan ŠamukovIzvor: Ruslan Šamukov

Nekoliko mjeseci ranije Vlad je nabavio kameru i počeo se baviti fotografijom. Kaže da nije razumio kako kamera radi i uspijeva jednostavnim pokušajima snimiti ljudske emocije, odnosno zabilježiti ono što ljudi u žurbi ne primjećuju.

Više od običnog sveučilišta

Nakon upisa na Sanktpeterburšku teološku akademiju svaki student je obvezan na intervju s rektorom. Studenti su također obvezni na razgovor s rektorom u slučaju da se odluče na ženidbu. Vladov prijatelj Sergej primio je od rektora blagoslov za ženidbu prije nekoliko dana. "To je zaista drevna tradicija na našem fakultetu. Bio je slučaj kada je rektor tražio da se vjenčanje pomakne na pola godine, i za to vrijeme se veza raspala", objašnjava Vlad.

Foto: Ruslan ŠamukovIzvor: Ruslan Šamukov

Svi studenti akademije imaju određene zadatke na promociji ustanove koju pohađaju. Pojedini su odgovorni za vođenje profila akademije na društvenim mrežama, a Vlad dočekuje posjetitelje fakulteta i vodi ih u obilazak. Njegovo omiljeno mjesto je knjižnica koja ima preko 300 000 knjiga. Pored klasične i kršćanske literature u knjižnici se nalaze knjige od velike vrijednosti, stare i preko 300 godina, kao na primjer Liturgijsko evanđelje iz 18. stoljeća u specijalnom uvezu.

Foto: Ruslan ŠamukovIzvor: Ruslan Šamukov

"Za mene je akademija više od običnog fakulteta. Neće svi maturanti kada završe studije postati svećenici. Primarni cilj ovog studija je naučiti kako se postaje pravi kršćanin", objašnjava Vlad.

Za blagdane Vlad voli pobjeći od gradske vreve i posjetiti samostan Sv. Sergeja u Stelni, mjestu nadomak Sankt-Peterburga. "Ovo mjesto mi je vrlo drago. Tamo je vrlo mirno i tu sam našao svoga duhovnog mentora, oca Andreja. Mogu mu postaviti pitanje o svemu, crkvi, životnim temama, i uvijek dobijem veoma mudre odgovore", kaže Vlad.

Foto: Ruslan ŠamukovIzvor: Ruslan Šamukov   

Foto: Ruslan ŠamukovIzvor: Ruslan Šamukov

Istinska sreća

Studenti teološkog fakulteta imaju jednu važnu tradiciju - društveni rad. Vlad putuje u rehabilitacijski centar Lifeline gdje razgovara o duhovnim i etičkim temama s beskućnicima i ljudima koji imaju životne probleme, kao što su ovisnost o drogi i nezaposlenost.

Foto: Ruslan ŠamukovIzvor: Ruslan Šamukov

"Jednom sam se vratio u svoj rodni grad i prijatelji su me pozvali da proslavimo Novu godinu. Počeo sam s nekim razgovarati o teološkim temama  i u jednom trenutku sam oko sebe primijetio mnogo ljudi. Nisam im rekao da studiram na teološkom fakultetu, međutim, svi su mi počeli postavljati pitanja o vjeri i Bogu", prepričava Vlad svoje iskustvo.

Foto: Ruslan ŠamukovIzvor: Ruslan Šamukov

"Mislim da mnogim ljudima trebaju vjera i nada, ali mnogi ljudi također nisu religiozni, zato što su negativni stereotipi o religiji iz sovjetskog razdoblja i dalje živi. Pokušavam tu situaciju promijeniti u neposrednom razgovoru s ljudima i to mi donosi istinsku sreću", riječi su kojima je ovaj mladi student teologije završio svoj razgovor s ekipom RBTH Hrvatske.