Posljednje ljeto ruskog cara Nikolaja II. i njegove obitelji u Carskom Selu

Nakon ljeta provedenog pod stražarskim nadzorom, članovi carske obitelji 1. kolovoza su odvedeni u progonstvo u Tobolsk gdje su boravili do smrti. U izvještaju istrage ubojstva Romanovih stoji sljedeće: "Car je stajao na sredini sobe, a supruga i sin sjedili su pokraj njega. Duž zidova stajale su njegove četiri kćeri i sluge. Jurovski je rekao caru da je osuđen na smrt. Nikolaj je upitao: 'Zašto?' Krenuo je ka Jurovskom, a ovaj je uperio pištolj u cara i pucao iz neposredne blizine. Zatim je oružje okrenuo ka Alekseju i pucao i u njega. Tada su i ostali počeli pucati i ubrzo je soba bila ispunjena krvlju, mirisom baruta i jaucima ranjenih. Poslije prvog plotuna troje žrtava je preživjelo. Sobarica Ana Demidova bila je samo lakše ranjena i bježala je po sobi noseći jastuk kao zaštitu. Usmrćena je udarcima kundaka i bajunetama. Anastasija je vrištala i pokušala se uspraviti. Jedan vojnik pritisnuo joj je nogu na pod i ubio je kundakom. Mladi Aleksej je ječao i Jurovski mu je ispalio još dva hica u glavu. Ostale žrtve su izbodene bajunetama kako bi bilo sigurno da nitko nije preživio."

Nakon ljeta provedenog pod stražarskim nadzorom, članovi carske obitelji 1. kolovoza su odvedeni u progonstvo u Tobolsk gdje su boravili do smrti. U izvještaju istrage ubojstva Romanovih stoji sljedeće: "Car je stajao na sredini sobe, a supruga i sin sjedili su pokraj njega. Duž zidova stajale su njegove četiri kćeri i sluge. Jurovski je rekao caru da je osuđen na smrt. Nikolaj je upitao: 'Zašto?' Krenuo je ka Jurovskom, a ovaj je uperio pištolj u cara i pucao iz neposredne blizine. Zatim je oružje okrenuo ka Alekseju i pucao i u njega. Tada su i ostali počeli pucati i ubrzo je soba bila ispunjena krvlju, mirisom baruta i jaucima ranjenih. Poslije prvog plotuna troje žrtava je preživjelo. Sobarica Ana Demidova bila je samo lakše ranjena i bježala je po sobi noseći jastuk kao zaštitu. Usmrćena je udarcima kundaka i bajunetama. Anastasija je vrištala i pokušala se uspraviti. Jedan vojnik pritisnuo joj je nogu na pod i ubio je kundakom. Mladi Aleksej je ječao i Jurovski mu je ispalio još dva hica u glavu. Ostale žrtve su izbodene bajunetama kako bi bilo sigurno da nitko nije preživio."

Arhivska fotografija
Car i članovi njegove obitelji pobijeni su u noći 17. srpnja 1918. godine u podrumu zgrade u kojoj su provodili dane u progonstvu. Nešto više od godinu dana prije toga, u ožujku 1917. godine, Nikolaj II. se odrekao prijestolja i naredno je ljeto proveo u rezidenciji u Carskom Selu u blizini Sankt-Peterburga. U to je vrijeme carskoj obitelji još uvijek ukazivano izvjesno poštovanje, pa su njezini članovi mogli šetati, čitati i uživati u ljetu, iako su stalno bili pod nadzorom stražara.
"Tijekom dana posjekli smo nekoliko velikih stabala jele na raskrižju tri ceste pokraj Arsenala. Gorjela je velika vatra, sunce je bilo crvenkasto, a u zraku se osjećao miris paljevine, vjerojatno od treseta koji je gorio negdje u okolici. Pored toga, malo smo se vozili čamcem. Tijekom večeri šetali smo do osam sati. Počeo sam čitati knjigu, 'Grof Monte Cristo'", napisao je 5. lipnja 1917. godine Nikolaj II. u svom dnevniku. // Na slici: Nikolaj II. s kćerkom Anastasijom i slugama u parku oko Aleksandrovskog dvorca u Carskom Selu.
Dnevnik Nikolaja II. djeluje pomalo naivno. On piše o tome kako se zabavlja s djecom, careviću Alekseju (na fotografiji) daje satove geografije, čita, vozi se čamcem i provodi vrijeme u parku. Međutim, na nekim mjestima navodi da je zabrinut za budućnost Rusije i komentira aktualne revolucionarne događaje. "Jučer smo saznali da je general Kornilov podnio ostavku na dužnost zapovjednika Petrogradskog vojnog okruga, a večeras i da je Gučkov podnio ostavku. Obojica su naveli isti razlog. To je neodgovorno miješanje Sovjeta radničkih deputata i nekih drugih, mnogo radikalnijih organizacija u rad vojnih vlasti. Kakva li sudbina čeka jadnu Rusiju? Bit će po Božjoj volji."
Aleksej je bio najmlađe dijete u carskoj obitelji i tog ljeta napunio je 13 godina. Ozbiljno je bolovao od hemofilije, bolesti od koje su patili i neki drugi potomci britanske kraljice Viktorije. // Carević Aleksej kupa se u jezeru u parku pokraj Aleksandrovskog dvorca.
Princeze Tatjana i Anastasija odmaraju u parku oko Aleksandrovkog dvorca. Tatjana drži u krilu svog omiljenog francuskog buldoga po imenu Ortin. Nakon pogibije Romanovih, Ortina su ubili Grigorij Nikulin i Aleksej Kabanov.
Princezama Anastasiji, Tatjani, Olgi i Mariji glave nisu obrijali revolucionari, već one same, jer su imale problema s kosom dok su bolovale od ospica.
"Tijekom noći je padala kiša i dan je bio primjetno hladniji. Radili smo na stazici, posjekli smo dvije male jele i pilom ih izrezali na manje komade. Aliks (tako je Nikolaj zvao svoju suprugu Aleksandru) je sjedila s nama u šumi. Poslije ručka posjetili su nas Benkendorfovi", napisao je car 23. srpnja 1917. godine.
Dok je boravio u parku oko Aleksandrovskog dvorca car je bio pod nadzorom stražara. "Jednog dana pratila su me četvorica vojnika naoružana puškama. Iskoristio sam njihovo prisustvo i bez ijedne riječi krenuo dalje u park. Od tada sam počeo dugo šetati po parku i sjeći suho drveće u popodnevnim satima", napisao je Nikolaj u pismu svojoj sestri Kseniji.
Na temelju različitih memoara i njegovog dnevnika može se zaključiti da je car Nikolaj bio vrlo posvećen fizičkoj aktivnosti. Naročito je volio sjeći drveće. Pored toga uživao je u vrtlarstvu i uzgajanju povrća. // Na ovoj fotografiji Nikolaj stoji s jednim vojnikom gardijske streljačke pukovnije.
Nikolaj je 1889. godine u svom dnevniku ovako pisao o budućoj supruzi: "Maštam o tome da se jednog dana oženim s Aliks od Hessena. Već dugo sam zaljubljen u nju, ali još jače i vatrenije od 1889. godine kada je šest tjedana provela u Sankt-Peterburgu. "Carica Aleksandra je kao dijete preležala difteriju, a kasnije je oboljela od reumatizma koji se pogoršao poslije rađanja petero djece, ali i zbog stresa uzrokovanog Aleksejevom bolešću.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće