Kako igrati nogomet bez vida?

Sergejev se život naglo promijenio u dobi od osam godina, kada je u nesreći u svom rodnom selu izgubio vid. "Moji su roditelji bili jako zabrinuti. Prestao sam se igrati vani s prijateljima. Ništa me nije zanimalo. Na koncu je moja majka saznala za internat za slijepe." U moskovskom je internatu Sergej otkrio strast za sportom. Također je naučio i da sport nije samo razonoda za osobe s invaliditetom, već i da pomaže slijepim osobama da razviju vještine, prilagode se svakodnevnom životu i bolje kreću u svojoj okolini.

Korak po korak

Pavel Volkov

Sergejev sportski život je započeo kada je školu posjetio inženjer i izumitelj Leonid Krejdlin, koji je napravio kompaktni uređaj koji omogućuje slijepim osobama navigaciju, trčanje i vožnju biciklom. Uređaj omogućuje slijepim osobama da čuju zvukove putem posebnih slušalica i da ih koriste kako bi se orijentirali. 

Pavel Volkov

Krejdlin je u internatu tražio volontere koji bi uređaj koristili za bavljenje sportom. Sergejevi roditelji su iskoristili priliku i žrtvovali svoje vrijeme kako bi vodili sina na satove. "Zahvaljujući roditeljima, više se ne osjećam ograničeno u svojim pokretima. Sada mogu sam hodati po gradu."

Pavel Volkov

Sergej kaže da su mu satovi pomogli da razvije koordinaciju i sposobnost da se orijentira u prostoru. "To je osjećaj slobode, jer slijepi ljudi ne mogu jednostavno ustati i prošetati se. Teško je prevladati psihološku barijeru. Uvijek se osjećate kao da ćete se sudarati s nečim. Morate se boriti sa svojim instinktima."

Pavel Volkov

Sergej je pokazao dobre rezultate. 1996. je sudjelovao na međunarodnom atletskom prvenstvu za slijepe, koje se održalo u Sjedinjenim Državama. Osvojio je drugo mjesto u sprintu.

Pavel Volkov

Ipak, nije razmišljao o sportskoj karijeri sve dok ga nije nazvao nekadašnji razredni kolega koji mu je rekao da Nikolaj Beregovoj traži ljude koji bi igrali torball i goalball (paraolimpijske sportove s loptom). Sergej je pristao. Tijekom treninga se susreo sa starijim trenerom ruske nacionalne judo ekipe, koji je pozvao Sergeja da se okuša i u tome.

Pavel Volkov

Sergej se okušao i u judu, a rezultati su opet bili impresivni. "Mogao sam kombinirati ta dva sporta, pa sam pomislio – zašto ne. Počeo sam se baviti judom i goalballom", kaže Sergej.

Nogomet

Pavel Volkov

Sergej se počeo baviti nogometom nakon što je 2004. postao paraolimpijski sport. To je bilo potpuno novo iskustvo. Nogomet za slijepe ima posebna pravila. Lopta je opremljena zvonom koje omogućuje igračima da se kreću po sluhu. Svaka momčad ima četiri igrača i vratara. Vratar vidi. Preostali igrači imaju povezane oči, jer neki od njih mogu imati djelomičan vid. Vratar igračima u svojoj zoni daje upute, a iza protivničkog gola stoji trener koji također može usmjeravati igrače.

Pavel Volkov

No, Sergej kaže da upute često nisu potrebne: "Slijepi igrači mogu igrati s običnom loptom i na terenu raditi svašta. Jedini je problem ako izgube kontrolu nad loptom, teško ju je pronaći. Općenito se sve događa na mišićnoj razini."

Pavel Volkov

Sergej priznaje da je uvijek nervozan prije izlaska na teren. No, kada čuje zvižduk, potpuno se fokusira na igru. Uvijek je zanimljivije igrati protiv jakih momčadi, kaže. To je jedini način da shvatite svoje slabosti i dalje se razvijate.

Pavel Volkov

Nažalost, ovaj sport nema mnogo navijača. Sergej smatra da je razlog tome činjenica da sport nije poznat i jer je navijanje s tribina zabranjeno, jer bi smetalo igračima.

Pavel Volkov

Sport za invalide pati i od drugog problema. Koliko god se činilo čudno, nema dovoljno ljudi. Iz nekog se razloga osobe s invaliditetom nerado bave sportom, iako bi to moglo dati novi smisao njihovim životima. "Šteta je što ljudi nemaju želju. Naravno, neki se ljudi ne mogu baviti sportom zbog zdravstvenih razloga. No drugi jednostavno više vole računalne igre: zašto trčati kada možete pritisnuti gumb i kada će lik na zaslonu to raditi umjesto vas? Radi se na privlačenju mladih ljudi iz internata, no to baš ne uspijeva. Od 2011. su nam se pridružile samo četiri osobe iz naše škole. To je vrlo malo", kaže Sergej.

Planovi za budućnost

Pavel Volkov

"Sportske su karijere obično gotove nakon 33. godine, no u našem je našem sportu moguće igrati dulje, pa ćemo vidjeti. Ako nađem pristojnu zamjenu, prestat ću igrati", otkriva Sergej svoje planove. Osim igranja za rusku reprezentaciju, bavljenja drugim sportovima i pronalaženja vremena za svoju obitelj, Sergej uči za masera.

Pavel Volkov

Već je diplomirao na ruskom Sveučilištu za fizičku kulturu, gdje je pohađao dopisni tečaj na odjelu za adaptivni tjelesni odgoj. Sergej kaže da se bori kako bi pronašao vremena za sve, no sve mu to pomaže da se razvije. Samo se kretanjem i oslobađanjem može razviti osjećaj za orijentaciju. Ako previše razmišljate, nikad nećete nikamo otići i samo ćete sjediti kod kuće. Kada prestanete razmišljati, postižete svoje ciljeve, a da ni ne primijetite ove strahove."