Pogled na svijet slijepog fotografa

"Vidim oblike. Možda ne tako jasno kao ranije, ali ih u glavi vidim jasnije. Nastojim fotoaparat koristiti po unutarnjem osjećaju", kaže ovaj slijepi fotograf.

Kada je izgubio vid, izoštrila mu se intuicija, ali i sluh, dodir, miris, okus. Danas se u velikoj mjeri oslanja na ova čula.

"Nekada sam imao odličan vid i, kada fotografiram, prenosim nekadašnju viziju na sadašnji trenutak", objašnjava Aleksandar. "Ponekad zaboravim da sam slijep. Vizija cjeline, koju sam spomenuo, pomaže mi da snimam."

Prijatelji mu pomažu u izboru zanimljivih scena. On želi osjetiti kako drugi ljudi doživljavaju njegove fotografije.

Aleksandar dosta putuje po Rusiji i inozemstvu. Na putovanjima je i počeo snimati fotografije.

"Kad sam počeo putovati, sve sam držao u sebi. Ali, nakon nekog vremena sam poželio pokazati i drugima da se mnoge stvari mogu sagledati na mnogo obuhvatniji način, u drugoj perspektivi", govori Aleksandar.

Najteže mu je bilo izboriti se sa samim sobom. Polako je savladao unutarnje strahove i krenuo na duža putovanja.

Danas je njegov cilj uvjeriti druge da se ne boje nepoznatog, da pokušaju nešto novo, da promijene svoj stav.

"Živimo u pomalo zastrašujućem svijetu, punom izazova. Sam svijet je složen. Taj unutarnji strah vas sputava, ne dozvoljava vam da razvijete svoje sposobnosti. Čak su i mnogi zdravi ljudi uplašeni. Strah se savladava pomoću pokušaja", kaže Aleksandar.

U jednom je trenutku Aleksandar shvatio da ga oštećeni vid ne može sputavati da zabilježi ljepotu ovog svijeta i da još može hrabriti i poticati druge. To je sada glavni cilj njegovog rada.

Obećava da će uvijek "ići svojim putem, da neće posustati niti se uplašiti."