Vrijeme sovjetskog "otapanja" - vrijeme zaljubljenih

"Tako dugo sam živjela da je srce otupjelo / ali je preživjelo bitku protiv životnih nezgoda, / i ponovo je u njemu potpuno svježa nečija vlast i milost. / Ono dvoje ispod Mjeseca - zar smo to zaista ti i ja? "(Bela Ahmadulina, "Ni riječi o ljubavi! Ali, ni ja o njoj ni riječi...") / Blagdanska noć, 1965.

"Tako dugo sam živjela da je srce otupjelo / ali je preživjelo bitku protiv životnih nezgoda, / i ponovo je u njemu potpuno svježa nečija vlast i milost. / Ono dvoje ispod Mjeseca - zar smo to zaista ti i ja? "(Bela Ahmadulina, "Ni riječi o ljubavi! Ali, ni ja o njoj ni riječi...") / Blagdanska noć, 1965.

VSEVOLOD TARASEVIČ/MAMM – MDF/RUSSIAINPHOTO.RU
Nestankom Staljinovog režima počinje novo razdoblje u povijesti SSSR-a koje je dobilo neslužbeni naziv "otapanje" (1953.-1965.). RBTH Hrvatska govori o najljepšem osjećaju sovjetskih ljudi tog razdoblja njihovih suvremenika.
Poslije Staljinove smrti sovjetski pisac Ilja Erenburg objavljuje priču "Otapanje". "Još uvijek mi prečesto govorimo jedno, a u osobnom životu postupamo drugačije", uzvikuje jedan junak ovog djela. U središtu pozornosti su sovjetski građani koji najzad sami sebi priznaju da su njihovi osjećaji složeniji od odredbi koje im diktira partija. / Zaljubljeni par ispred zidina Kremlja, Moskva, 1960.
Može se zamisliti kako su sovjetski građani za vrijeme "otapanja" zadržavali dah u kinu gledajući scene iz filma "Ždralovi lete" (rus. "Letjat žuravli") čija je glavna tema provjera vjernosti za vrijeme rata, što nije svatko mogao podnijeti. Eto, čini se da i Veronika, glavna junakinja "Ždralova", nije mogla sačuvati vjernost prema voljenom čovjeku. Ali je li ga ona zaista prestala voljeti? Film "Ždralovi lete" je jedini sovjetski dugometražni film koji je dobio glavnu nagradu festivala u Cannesu. / Kino, 1961.
Je li i prije toga u SSSR-u bilo zaljubljenih? Naravno da jest. Ali to je bila malo drugačija zaljubljenost. Ona je bila prekaljena rastancima u Drugom svjetskom ratu i teškoćama poslijeratnog razdoblja. Pored toga su ljudi bili emocionalno iscrpljeni opasnošću od represija i vrlo su stidljivo javno izražavali svoje osjećaje. / Intimni trenuci na ulasku u zgradu, 1963.
S druge strane, ne može se reći da je "otapanje" iz korijena promijenilo predodžbe sovjetskih građana o zaljubljenosti. I pored toga što građani SSSR-a u ovom periodu počinju otvorenije izražavati i doživljavati svoje osjećaje, oni i dalje visoko cijene čistoću odnosa i vjernosti. / Dvoje na otoku, 1965.
Erenburg je osjetio duh čitavog desetljeća sovjetske povijesti. Zemlja se zaista počinje "otapati": u tijeku su procesi liberalizacije, oslobađaju se prvi politički zatvorenici, SSSR se otvara prema zapadnom svijetu... Paralelno s "otapanjem" u političkom životu, "otapa" se i sve što je vezano za osobni život. / On i Ona, 1965.
Žitelje SSSR-a u to je vrijeme snažno privlačila poezija. Upravo krajem "otapanja" se pojavljuju čuveni pjesnici 1960-ih, među kojima su Jevgenij Jevtušenko, Andrej Voznesenski, Bela Ahmadulina i Robert Roždestvenski. Oni okupljaju veliku publiku, i naravno, u svojim nastupima čitaju stihove o zaljubljenosti. U tim stihovima se na tu temu izražavaju misli kojima je bila zaokupljena čitava generacija, tj. generacija onih koji su se zaljubljivali i voljeli u vrijeme "otapanja". / Na obalama Neve, Sankt-Peterburg, 1965. g.
"Nemoj nestati. Može se nestati u trenu, / ali kako da se poslije toga sretnemo u stoljećima? / Je li moguć na svijetu tvoj dvojnik i moj dvojnik? / Moguć je samo u našoj djeci "(Jevgenij Jevtušenko, "Nemoj nestati") / Plesna večer, 1965.
"Posjetit će i vas ljubav. / Ali ako ste s visine / Navikli da zbijate šalu s njom, / Onda znači da na zemlji / Još niste živjeli, / I meni vas je iskreno žao". (Robert Roždestvenski, "Posjetit će i vas ljubav") / Udvoje, 1965.
"Probudit ćeš me u svitanje, / bosa ćeš me ispratiti. / Nikada me nećeš zaboraviti. / Nikada me nećeš vidjeti. / Zaklonit ću te od prehlade, / i pomislit ću: 'Bože svevišnji! / Nikada te neću zaboraviti. / Nikada te neću vidjeti" (Andrej Voznesenski, "Saga") / Poljubac na kiši, 1966.
"Ili se svi poljupci probudiše, goreći na usnama. / Ili mašu dvorišta rukavima košulja koje plaču / uvjeravajući me u bijeloj noći, izazovno nagoj, / da od ljubavi drage ne odem za ljubavlju drugom" (Jevgenij Jevtušenko, "Dvije ljubavi") / Lenjingradski prospekt, 1962.