Ove godine najstariji ruski botanički vrt slavi 300. obljetnicu. Osnova ga je Petar Veliki u Moskvi 1706. godine. Apotekarski vrt dizajniran je za uzgoj ljekovitog bilja prema čemu je i dobio ime.
Legenda kaže da je i sam car zavrnuo rukave i posadio smreke, jele i ariše kako bi "građani razlučili razlike između njih." Ariš je i danas živi svjedok tog važnog događaja.
Dugo vremena je vrt bio pod "stranom upravom." Među vrtlarima koje su pozvali iz inozemstva bili su Nijemci Traugott Gerber, koji je posudio svoje ime već dobro poznatom cvijetu, i Friedrich Christian Stephan, koji je prvi informirao Moskovljane o brojnom ljekovitom bilju koje im se skriva pod nogama.
U požaru 1812. godine vrt je izgorio i zapao u nemar, nakon čega je teritorij prodan za izgradnju privatnih kuća. Pod sovjetskom vlašću 1950. Botanički odjel Državnog sveučilišta u Moskvi udahnuo je vrtu novi život.
Vrt danas obuhvaća površinu od 7 hektara i dom je mnogih neobičnih kolekcija bilja, uključujući i arboretum,sjenicu i brda vrijesa i borova. Staklenik palmi u prozirnom staklu ima više od 860 vrsta orhideja, kao i mesožderke i biljke sušnih područja, poznate pod nazivom sukulenti.
Cvjetnom kraljevstvu ne nedostaje niti faune. Stazama vrta koračaju šarne utve i kornjače, na primjer. U skladu s ruskom tradicijom mačjih dinastija, u parku obitavaju "cvjetne mačke", za koje se kaže da vuku podrijetlo još od četveronožnih prijatelja samoga Petra. Najstariji od njih zove se "Njegovo Cvjetno Veličanstvo".
U ribnjacima Apotekarskog vrta možda ćete ugledati kečigu, šarana i jesetru. Međutim, početkom ljeta potonji su bili nevine žrtve ilegalnog izlova čiji počinitelji tek trebaju biti uhićeni.
Iako su vrtni ribnjaci umjetni, svaki od njih ima svoju povijest. Na primjer, Neobični ribnjak je nastao početkom 18. stoljeća. Dno je obloženo gželskom glinom, iste one od koje se radi slavni ruski porculan s plavim uzorkom.