Kako živi ruski Arktik: Očima istraživača

Polarni medvjedi nisu isti kao i smeđi medvjedi. Oni ne spavaju svoj zimski san. Muški polarni medvjedi i dalje love čitavu zimu.

''Tijekom ekspedicija posjetili smo puno mjesta i preputovali tisuće milja. Zemlja Franje Josipa je nešto posebno. Svatko tko je imao priliku vidjeti tu predivnu zemlju – njezin reljef kao leđa zmaja, nevjerojatne zaljeve i rtove – zauvijek će se zaljubiti u nju'', zaključuje Obojmov.

Arktičko ponoćno sunce.

Postoje vrste koje nestaju i koje su zaštićene vladom.

Najzanimljivije životinje su ovdje polarni medvjedi i morski konji.

Pored obale otoka Čamp.

''Ovo je otok Čamp, prilično poznat po svojoj misterioznosti. Nismo mogli propustiti priliku vidjeti čudo. Na prvi pogled, otok nije uopće vidljiv. No čim smo zakoračili na njega, vidjeli smo gomilu ogromnih savršeno okruglih kamena. Njihovo porijeklo još je uvijek tema mnogih rasprava'', govori Obojmov.

U sovjetsko vrijeme istraživačke stanice radile su ovdje, čak je bila i trupa koja se nalazila u posebnoj zračnoj luci. Sad su teritoriji i objekti napušteni, samo jedna stanica još uvijek radi – opservatorij Ernest Krenkel, nazvan po sovjetskom istraživaču Arktika. Ona se nalazi na otoku Hejsi. Druge otoke posjećuju samo turističke grupe. Fotografija pokazuje olupinu zrakoplova koji nikad nije popravljen.

Voda je ovdje kristalno čista. Ljeti, u južnim dijelovima arhipelaga, temperatura se diže do 5 stupnjeva. Prosječna ljetna temperatura ide od nula stupnjeva do – 1,4 stupnja.

U 1929. otvorena je u Tihom zaljevu prva ruska polarna stacionarna znanstvena stanica, nakon tog događaja Zemlja Franje Josipa međunarodno je prepoznata kao ruski teritorij.

Obojmov je posjetio svaki arhipelag Ruskog Arktika, ali ne i svaki otok. Mašta o tome da zagazi na svaki od 191 otoka.

Zemlja Franje Josipa poznata je kao i Maleni ruski Arktik. Ima 191 otok, na kojima su uvjeti jako okrutni. Sve do 1920. zemlja je bila internacionalna. Ekspedicije iz cijelog svijeta dolazile su i boravile na otocima.

Upoznajte Aleksandra Obojmova, voditelja nekoliko ruskih znanstveno-istraživačkih ekspedicija na Arktiku. ''Još od ranog djetinjstva vodili su me na Arktik: radi se o jednom dugačkom i složenom putu od Arhangelska do Čukotke (šest i pol sati avionom, udaljenost od 3 004 milja) i nazad. Tijekom tog putovanja posjećivali smo napuštene otoke.''

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće