Snimiti trenutak skoka s padobranom? Da, njemu je to uspjelo.

Dmitri opisuje cijeli niz scenarija: okidač se može pritisnuti uz pomoć cijevi u koju ispuhujete zrak koji onda stvori pritisak na gumb, a možete to napraviti jezikom, zubima, čeljusti... U svakom slučaju, vaše ruke moraju biti slobodne jer njima kormilarite zrakom i upravljate padobranom.

Dmitri opisuje cijeli niz scenarija: okidač se može pritisnuti uz pomoć cijevi u koju ispuhujete zrak koji onda stvori pritisak na gumb, a možete to napraviti jezikom, zubima, čeljusti... U svakom slučaju, vaše ruke moraju biti slobodne jer njima kormilarite zrakom i upravljate padobranom.

Izvor:Dmitri Šljopkin

Dmitri smatra da fotografija i ekstremni sportovi idu ruku pod ruku: ''Glavno je da cijelo vrijeme ostaneš fokusiran na zadatak, ali pritom znaš prepoznati točku nakon koje nema povratka.''

Sve fotografije snimljene su u Aero Clubu Aerograd Kolomna, 120 km od Moskve. Padobranstvo je glavna aktivnost ovog kluba, nasljednika najstarijeg moskovskog zračnog kluba Vodopijanov DOSAAF (Volontersko društvo za suradnju vojske, avijacije i flote)

Za fotografiju se zainteresirao 2008. godine kada su profesionalni digitalni fotoaparati postali relativno povoljni. Počeo je slikati svoja putovanja, a zatim su uslijedile i prve fotografije s visina koje je snimao za sebe i za svoje prijatelje. Dmitri danas ima iskustva i s komercijalnom fotografijom.

Iako svatko ima drugačiju opremu, većina fotografa koristi kameru sa senzorom za obrezivanje slike i  lećama od 10-22 mm jer taj uređaj ima koristan senzor punog formata s obzirom na to da je nešto teži. ''Dajem svoj glas za Cannon 5D Mark II i nekoliko Zeiss 2/25 i Cannon EF 16-35 II leća''

Njegov prvi skok s padobranom dogodio se 2004. godine. Sljedećih 42 skoka izveo je uz pomoć padobrana okrugle kupole, a kasnije je koristio ''parafoil''. Do današnjeg dana je izbrojao oko 1 200 skokova.

Fotograf Dmitri Šljopkin je uspješno spojio dva hobija: skakanje s padobranom i aerofotografiju. U ovom teškom zadatku pomaže mu vrhunska oprema i čelični živci. Je li on ekstremni fotograf ili fotopadobranac?

Neki tehnički detalji: kamera je pričvršćena za kacigu s trostrukim vijcima i može se nalaziti u kutiji s čvrstim karbonskim vlaknima (obično ručne izrade), u maloj torbi ili je samo ostavljena da tako stoji na kacigi. ''Uglavnom koristim mekanu neoprensku torbicu koja barem djelomično štiti od ogrebotina i lakša je od čvrste kutije'', kaže Dmitri.

U većini slučajeva, kaciga se može otpustiti pa ako se foto i video oprema zaglavi na gornjem dijelu ili nešto drugo krene po zlu, čovjek može jednostavnim potezom odbaciti kacigu.

''Naravno, ovakvi hobiji su opasni, ali skakanje s padobranom je relativno sigurno ako si prošao potrebne pripreme'', kaže Dmitri.

''Tijekom jednog skoka mi se širokokutna leća odvojila od kamere u trenutku kada se otvorio padobran. Nisam morao ništa otpustiti, ali sam izgubio veoma dobre leće'', prisjeća se Dmitri.

S obzirom na dostupnost različitih kamera koje omogućuju snimanje u ovakvim uvjetima, još uvijek ima malo ljudi koji se bave zračnom fotografijom. Većina takvih komercijalnih fotografija nastala je prilikom skoka u tandemu gdje je fotograf pričvršćen na profesionalnog skakača.

Skakači s kamerom su najčešće zaduženi da obore neki rekord, a malo njih to radi zato što je fotografija njihov hobi.

Dmitri opisuje cijeli niz scenarija: okidač se može pritisnuti uz pomoć cijevi u koju ispuhujete zrak koji onda stvori pritisak na gumb, a možete to napraviti jezikom, zubima, čeljusti... U svakom slučaju, vaše ruke moraju biti slobodne jer njima kormilarite zrakom i upravljate padobranom.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće