Kommunalke – propali sovjetski ideal stanovanja koji je još uvijek živ

Marina, medicinska sestra i samohrana majka jednog sina, u hodniku u svom komunalnom stanu. Kaže da njezina svakodnevnica uključuje natezanja sa susjedima oko komunalija i druge konflikte. Jedan njezin susjed je alkoholičar koji neprestano priređuje zabave sa svojim prijateljima pijancima. Marina kaže da zbog skromne plaće nema mogućnost da se odseli odavde.

Interijer kuhinje u komunalnom stanu. Svaka obitelj obično ima svoj stol za kuhanje, dasku za rezanje itd. Kuhinje, hodnici, toaleti i kupaonice u komunalnim stanovima obično se nazivaju „prostorom za javnu upotrebu“ i nisu uvijek dobro održavani.

Karina, studentica arhitekture, pije čaj u susjedovoj kuhinji. Od rođenja živi u kommunalki u centru St. Peterburga. Njoj se sviđa osjećaj zajedništva koji ovdje postoji i ne bi se željela odseliti.

Interijer komunalnog stana. Mnogi komunalni stanovi izrađeni su prenamjenom starih stanova iz predsovjetskog doba, od kojih mnogi nikada nisu renovirani još od kad su izgrađeni krajem 19. ili početkom 20. stoljeća.

Anastasia, slikarica i pjesnikinja, vlasnica je sobe u kommunalki, koja joj služi kao atelje. Ne živi u njoj pa je to možda razlog zašto joj se jako sviđa njena kommunalka.

Aleksandar Mihajlovič (77), tvornički radnik u penziji, rođen je u ovoj zgradi i živi u ovoj sobi od kasnih 1940-ih. Žena mu je umrla prije nekoliko godina a odrasli sin ne živi s njim. Aleksandar kaže da su mu agenti za nekretnine nudili zasebne stanove u pokušaju da prodaju ove velike komunalne stanove ali je odbio sve ponude jer se bojao da se neće moći adaptirati na novi način života nakon što je cijeli život proveo u kommunalki.

Soba u komunalnom stanu. Zakrčeni prostor jedna je od najvećih bolnih točaka ljudima koji žive u stambenim javnim zgradama.

Dmitrij (23), kirurg na specijalizaciji, u svojoj sobi u komunalnom stanu. Majka mu je pomogla da postane vlasnik ove sobe jer je zaseban stan bio preskup. Još nisam oženjen, pa mi je dobro ovdje. U centru sam i imam i dobrih prijatelja među susjedima.

Marina (lijevo), agentica za nekretnine, doručkuje sa svojom kćeri Arinom. Marina i dvoje od njezino troje djece dijele sobu od 30 m² kamo su doselili mjesec dana prije nego što je slikana ova slika, nakon što se Marina razvela od muža. Većina Rusa odabire kuhinju ili blagovaonicu za ručanje, no stanovnici komunalki nemaju taj luksuz pa jedu u svojim sobama.

Jedan osnovni zajednički motiv veže se uz projekt Kommunalke, priče o propalom eksperimentu koji je započeo 1917. kao san boljševika, u doba kada je tek rođena revolucija željela stvoriti ne samo nove stanove za stanovnike nego i nove stanovnike. Zajednički tuševi, toaleti, i hodnici bili su i više nego kompromis u novom nedostatku prostora.

Stare kuće su kao stari ljudi; ponekad njihove oči – prozori – slabe ili oslijepe. No uvijek upijaju priče svojih stanovnika i još dugo potom ih pamte. Sanktpeterburške stambene javne zgrade pune su priča i tragova mnogih života. Evo nekih od njih.