Dvanaest ruskih konceptualnih automobila koji nisu na prodaju

VAZ X je bio eksperimentalni konceptualni automobil s karoserijom karakterističnom za minivan vozila. Napravljen je u poduzeću VAZ, najvjerojatnije 1990. Vozilo je predstavljeno u nekoliko specijaliziranih publikacija, uključujući i inozemne, no unatoč tome o njemu ne postoje detaljniji podaci. Poznato je da je proizveden samo jedan primjerak, a napredne tehnologije primijenjene na njemu korištene su u VAZ-ovim minivanovima koji se i danas proizvode. Jedini izrađeni VAZ X nije sačuvan.
„Lada Rapan“ je ruski električni automobil koji su razvili inženjeri i konstruktori iz odjela za tehnički razvoj tvrtke „AvtoVAZ“. Ovaj eksperimentalni model napravljen je 1998. Kontrolne jedinice i zračni jastuk nalaze se na volanu. Model je predstavljen na Međunarodnom sajmu automobila „Pariz 98“ u Rimu. Vozilo nije ušlo u serijsku ili maloserijsku proizvodnju jer u zemlji nije bila razvijena infrastruktura potrebna za električne automobile.
Tim konstruktora tvrtke „AvtoVAZ“, na čelu sa Sergejom Sineljnikovom, napravio je model „Lada Peter Turbo“ STC koji predstavlja njihovu viziju automobila jednosjeda s dobrim aerodinamičkim svojstvima. Zanimljiv detalj ovog modela je to što krov vozila nije ispupčen, nego blago udubljen. Auto je predstavljen javnosti 2000. g. na Pariškom sajmu automobila i dobio je pohvale stranih eksperata. Međutim, to je bio samo model - vrata se nisu otvarala, bila su samo iscrtana na karoseriji. Ovaj projekt nije odmakao dalje od konstruktorskog biroa, a izrađeni model nalazi se u muzeju.
„Lada Roadster“ je prvi model Sergeja Nužnog, konstruktora tvrtke iz Toljatija, koji je diplomirao na poznatoj tehničkoj školi Espera Sbarro i želio je na primjeru pokazati stečeno znanje. „Lada Roadster“ jedan je od rijetkih ruskih konceptualnih automobila koji su doživjeli početak proizvodnje, iako u malim serijama. Problem kod ovog vozila je previsoka cijena; u njega je, naime, ugrađen motor automobila Alfa-Romeo GTV.
„Lada“ C Concept je sportski hatchback s troje vrata, jedan od razvojnih projekata nastao iz suradnje poduzeća „AvtoVAZ“ s kanadskom tvrtkom Magna International, u okviru koje je dogovorena izrada modela serije Project C. „AvtoVAZ“ je 6. ožujka 2007. predstavio ovaj eksperimentalni model na 77. Ženevskom sajmu automobila gdje je dobio brojne pozitivne ocjene. Cijena vozila je oko 12.000 dolara (450.000 rubalja), a svjetska ekonomska kriza utjecala je na to da se ovaj projekt okonča 2009.
„Lada“ je razvijala novu seriju hatchbacka s pogonom na sva četiri kotača. Serijska proizvodnja je trebala početi krajem 2017. ili početkom 2018. Novi projekt poznatog proizvođača ulijevao je nadu da će automobil postići uspjeh. Kasnije je ruski auto-gigant prekinuo daljnji rad na najavljenom modelu „Lada Kalina“ s pogonom 4x4, čiji je koncept predstavljen 2007. „AvtoVAZ“ je procijenio da će dodavanje pogona i na zadnju osovinu zahtijevati brojne izmjene i uzrokovati značajne troškove. Zato se tvrtka opredijelila za liniju manjeg otpora i usmjerila se na razvoj drugih modela.
Na Pariškom sajmu automobila 2008. „AvtoVAZ“ je predstavio koncept sportskog modela „Lada“ Revolution III, proizvod petogodišnjih pokušaja stvaranja ruskog sportskog automobila nove generacije. Na trkaćoj stazi „Nürburgring“ u Njemačkoj 2009. izvršen je niz testova. Ova „Lada“ opremljena je dvolitrenim Renaultovim turbo-dizel motorom F4R774 od 245 konjskih snaga (okretni moment 310 Nm), Motekovim kontrolnim uređajem i Porscheovom karoserijom, oblika karakterističnog za klasu „coupe“. „Lada“ Revolution III brža je od automobila Porsche Cayman s motorom slične snage. Međutim, ovaj model nije kasnije aktivno sudjelovao ni na jednoj utrci, niti je doživio masovnu proizvodnju.
Cardi Tetra Next, konceptualni terenski automobil, predstavljen je još 1997. Dvosjed s karoserijom tipa „targa“ postavljen je na širokom ramu, dok je šasija napravljena na temelju one ugrađene u „Nivu“ WAZ-2121. Bilo je planirano da se ovaj model proizvodi serijski, ali je ostao u fazi konceptualnog vozila - još jedan neuspjeli pokušaj inženjera entuzijaste Sergeja Ališeva da doda notu profinjenosti ruskoj automobilskoj industriji.
Kabriolet Cardy Curar iz 1998. je pravi primjer „visoke mode“ među automobilima i jedini je proizvedeni komad. Model Cardy Curar predstavlja ostvarenje sna dizajnera Sergeja Ališeva, koji je oduvijek vjerovao u potencijal ruske automobilske industrije. Ališev i dalje zastupa ideju o maloserijskoj proizvodnji automobila u Rusiji. Cardi Curar, koji se sklapa ručno, jasno demonstrira njegov koncept.
„Jo-mobil“ je hibridni automobil ruske proizvodnje s kombiniranim pogonom - vrši se elektro-transmisija snage dobivene iz generatora povezanog s benzinskim motorom s unutarnjim sagorijevanjem, kao i kapacitativnog akumulatora. Projekt razvoja „jo-mobila“ promovirao je biznismen-milijarder Mihail Prohorov. Konstruktori su najavili industrijsku proizvodnju za početak 2015., ali se u veljači 2014. pojavila informacija iz obaviještenih izvora da je daljnji rad na projektu obustavljen.
ZIL-4112R, poznat i kao „Putinova limuzina“, predstavlja automobil za najviše predstavnike vlasti i proizveden je u tvrtki „Depo-Zil“. Modelom ZIL-4112R konstruktori su željeli nastaviti kontinuitet serije limuzina najviše klase, kojima su se vozili brojni sovjetski i ruski politički lideri - Leonid Brežnjev, Mihail Gorbačov i Boris Jeljcin. Zbog vrhunske kvalitete ovog vozila ono nikada nije bilo namijenjeno masovnoj proizvodnji, za razliku od drugih konceptualnih automobila.
Ruski proizvođač automobila „Ruso-Baltik“ (Russko-Baltijskij vagonnyj zavod) u suradnji s njemačkom tvrtkom „Gerg“ napravio je 2006. konceptualni automobil „Ruso-Baltik“ Impression. Automobil je 2006. imao europsku premijeru u hotelu Concorso d' Eleganza Villa d' Este i na Ženevskom sajmu automobila 2007. „Gerg“, čije se sjedište nalazi nedaleko od Münchena, za ovaj projekt iznajmio je svoj proizvodni pogon. Neke od zanimljivih karakteristika su LED svjetla i krov varijable transparentnosti. Automobil je izrađivan u malim serijama od 10 do 15 primjeraka godišnje, a vrijedio je oko 1,8 milijuna dolara. Iako je postojalo nekoliko narudžbi, do obimnije proizvodnje nije nikada došlo.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće