Republika Mari El: Između prirode i natprirodnog

Republika Mari El ili Marijska republika etnička je republika u istočnom dijelu ruske Istočnoeuropske nizine, smještena u središnjem dijelu toka rijeke Volge. Udaljenost između Moskve i glavnog grada regije Joškar-Ole iznosi oko 745 km.

Narod Mari Ela, Marijci jedan su od najstarijih naroda koje žive u Ruskoj Federaciji. To je Ugro-finski narod koji naseljava današnji europski dio Rusije, naseljen još od prethistorijskih vremena. Arheološki nalazi iz prvog tisućljeća prije nove ere sačuvani su na teritoriju republike.

Oko 11. stoljeća, Marijci potpadaju pod utjecaj Staroruske države. Mnogi primaju kršćanstvo, a oni koji odbijaju bježe na istok. Marijska kultura i danas je spoj podjednako zastupljene kršćanske i paganske tradicije i vjerovanja.

U proljeće u marijskim selima održavaju se paganske molitve. Ovako to Marijci opisuju: „Donesu na žrtvu velikog bika. Svaki bog ima svoje vlastito žrtveno drvo, jedan brezu, drugi lipu. Ova sveta stabla ili „onapu" vežu se zajedno u jedan snop pojasom od lipinog drveta koje se najprije potopi u krv žrtvovane životinje. Nakon molitve, pojas se spali u vatri."

„Prije su se održavale obiteljske molitve i svaka je obitelj imala svoje žrtveno drvo. Danas, obiteljske molitve se odvijaju kod kuće. Marijce ponekad zovu i „Posljednjim europskim paganima".

Naravno, Marijci znaju i govore ruski. No 1920-ih godina, ustanovljena su dva standardna marijska jezika: nizinski marijski i brdski marijski jezik. Kao i u drugim republikama, te godine obilježava rast i razvoj kulturnog i etničkog identiteta.

No 1930-ih godina ovaj proces se obustavlja zbog Staljinovih represija. Gotovo cijela inteligencija ovog naroda koja je radila u smjeru očuvanja narodnog identiteta je izgnana ili nestala.

Marijci imaju i drugo ime: „Čeremisi", što znači „bijeli čovjek". Bijela boja bila je sveta boja za Marije. U stara vremena odijevali su samo svijetlu ili bijelu odjeću.

„Mari El" u prijevodu znači otprilike „Zemlja naroda Mari". Marijci su od davnina bave zemljoradnjom i veoma su povezani sa zemljom i prirodom.

Nažalost, sve manje se zemlje obrađuje i to zbog brojnih faktora u ovoj republici. To se uvelike odražava na kvalitetu života Marijaca.

Sve više ljudi seli iz sela u veće gradove, pogotovo u glavni grad, Joškar-Olu.

Jedan od najvećih univerzalnih problema u razvoju moderne Rusije upravo je očuvanje materijalne i kulturne baštine malih naroda Sibira.