Običaji koji su važili pri odgoju prijestolonasljednika u Rusiji oblikovali su se stoljećima: careviće su mazili i pazili, umotavali u krzno, hranili pet puta dnevno i neograničeno im davali slatkiše. Dadilje i odgojitelji s njima su razgovarali isključivo nježno, nikada ih nisu kažnjavali. Imali su ogroman broj igračaka i nastavljali su se "igrati" čak i kao tinejdžeri – sjetimo se samo dječačke vojske Petra I.
Mlada Nijemica Katarina II. nije mogla utjecati na to kako se odgajao njezin sin Pavao I. Međutim, zapazila je žalosnu činjenicu da on ima "loše zdravlje i lošu dušu". Za to je okrivljavala odgoj.
Ali kada je Katarina II. postala neprikosnovena carica, odlučila se umiješati u odgoj voljenog unuka (budućeg cara) Aleksandra, kao i njegovog brata Konstantina. Carica je svojeručno 1784. godine napisala ukaz "Upute za odgoj". Prema tim uputama, najvažnije što djeca trebaju steći je "temeljno i točno poznavanje stvari, zdravo tijelo i razum".
Odjeća treba biti što jednostavnija i lakša. "Odjeća njihovih veličanstava ljeti i zimi ne treba biti pretopla, teška i vezana, a posebno ne treba pritiskati prsa.“
Hrana treba biti jednostavna, pripremljena bez začina i s malom količinom soli. Ako djeca požele nešto pojesti između ručka i večere, treba im dati komad kruha, a ljeti umjesto jednog od obroka bobice ili voće. "Neka ne jedu kada su siti, i ne piju ako ne osjećaju žeđ; i da ih nitko kada su siti ne nudi hranom ili pićem."
Katarina također savjetuje da se djeci ne daje vino, osim ako to prepiše liječnik...
Carica savjetuje da se dječja spavaća soba provjetrava, posebno noću. A zimi sobu ne treba pretjerano grijati. Temperatura ne treba biti viša od 13-14 stupnjeva po Réaumuru (što je oko 16-17 stupnjeva Celzija).
I, naravno, što više vremena provoditi vani. "Neka njihova veličanstva ljeti i zimi što češće budu na slobodnom zraku."
Carica je primijetila da parenje u sauni, a zatim kupanje u hladnoj vodi, povoljno djeluje na zdravlje. Kako bi se spriječile prehlade, preporučuje da se noge peru u hladnoj vodi i da se ne brine o tome hoće li dijete vani smočiti noge. "Ljeti neka se kupaju koliko sami požele, samo da prije toga nisu oznojeni."
Katarina podučava da djeca ne trebaju spavati na mekim perinama i da njihovi pokrivači trebaju biti lagani. Glavu tijekom spavanja ne treba umotavati, djeca trebaju rano lijegati i rano ustajati. "Od osam do devet sati sna čini se dovoljno." Djecu buditi ne plašeći ih, nego ih tiho pozvati po imenu.
Djecu u igrama ne treba ograničavati. "Treba ih poticati na svako kretanje i igru u skladu s njihovim godinama i spolom; jer kretanje daje snagu i zdravlje tijelu i umu." Osim toga, odrasli se ne trebaju miješati u igru, ako ih djeca sama ne pozovu da sudjeluju. "Ako djeci pružimo potpunu slobodu u igri, brže ćemo upoznati njihov karakter i sklonosti."
Ne ostavljati djecu da dangube, ali ih ne tjerati da uče, nego stalno psticati njihovu radoznalost različitim vježbama.
"Ne treba im davati nikakve lijekove bez krajnje nužde." Carica je ovdje bila vrlo naprednih shvaćanja, smatrajući da je bolje preventivno se baviti jačanjem djetetovog zdravlja, nego mu neprekidno davati lijekove koji samo privlače nove bolesti.
Osim toga, mladi organizmi često doživljavaju groznicu ili vrućicu. Carica to povezuje s njihovim uzrastom i smatra da to prolazi bez intervencije liječnika.
Rane, opekotine od sunca i slično, naravno, treba liječiti. Ali to činiti treba bez žurbe kako bi se djeca naučila strpljenju.
Jednostavno pravilo glasi: za dobro ponašanje i uspjehe dijete treba pohvaliti, a za loše ga ponašanje treba ukoriti. "Nikakvo obično kažnjavanje ne može djeci biti od koristi, ako ne bude povezano sa stidom što su učinila nešto loše." Djecu treba motivirati da se lijepo ponašaju da bi dobili ljubav i pohvalu.
Ali ma koliko hvalili dijete, bez osobnog je primjera odgoj nemoguć. "Odgojitelji pred djecom ne trebaju raditi ono što ne žele da djeca preuzmu, i sasvim treba od vida i sluha njihovih veličanstava udaljiti sve loše i poročne primjere."
"Laž i prijevaru treba zabraniti kako samoj djeci, tako i njihovom okruženju, čak ni u šali to ne treba koristiti, nego ih odvraćati od laži."
Djeca plaču iz dva razloga: 1) zbog tvrdoglavosti, 2) zbog preosjetljivosti i sklonosti da se žale, smatra Katarina. Ali ni jedno ni drugo ne treba podržavati. Djeca ne treba da dobijju dobiti ono što žele ako plaču. Djecu treba učiti da "patnju podnose sa strpljenjem i bez gunđanja".
"Od malih nogu želje djece treba podčiniti zdravom razumu i pravednosti."
Ne treba tući ili grditi djecu, a također pred njima ne treba tući ili grditi nikoga. Osim toga, ne treba im dozvoliti da se iživljavaju na životinjama i insektima. Treba ih učiti da se brinu o onome što im pripada, bila to životinja ili cvijeće u tegli.
Glavna vrlina kojoj djecu treba naučiti je ljubav prema bližnjem.
Od ranog uzrasta djecu treba sklanjati od onoga što ih plaši i ne treba ih namjerno plašiti. Kasnije se može točno shvatiti što ih plaši i upoznati ih s tim – ili pokušati to okrenuti na šalu.
Katarina savjetuje da se djeca nauče pristojnosti, a "pristojnost se zasniva na tome da čovjek nema loše mišljenje o sebi, niti o bližnjima".
"Četiri su stvari potpuno suprotne pristojnosti:
1) Prirodna grubost je ta koja bez snishodljivosti prema drugim ljudima ne obraća pažnju ni na sklonosti, ni na izgled, ni na bogatstvo čovjeka.
2) Nadmenost prema ljudima, nepoštovanje koje se pokazuje pogledima, riječima, postupcima i pokretima.
3) Osuda postupaka bližnjeg riječima i podsmijehom, namjerne svađe i neprekidno proturječenje.
4) Narav koja se bavi sitnicama, koja u njima, ma kakve bile, uvijek pronalazi za što da se uhvati, da osuđuje i presuđuje; također i pretjerana pristojnost u društvu je nepodnošljiva."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
