Kako je slijepi ruski nogometaš postao zvijezda TikToka i YouTubea
"Kako slijepi mijenjaju žarulje?" "Kako slijepi biraju odjeću?" "Kako slijepi nogometaš izvodi penal?" Ispod svakog posta stoje komentari s riječima divljenja i podrške: "Ti su super, i jakna ti je kul", "Momak i pol!", "Ljudi, ugledajte se na njega!"
Andrej Kuklin, napadač ruske nogometne reprezentacije za slijepe ima 150 000 pratitelja na YouTubeu i 250 000 na TikToku. Studij na sveučilištu on kombinira s treninzima, snima glazbene i videozapise na svojim profilima na društvenim mrežama i redovno uživo komunicira sa svojim pratiteljima.
Za lijep nogomet
Kuklin je zavolio nogomet i vezao se za njega. On ne navija za ekipe već za dobru igru, i raduje se kada ruski nogometaši postižu uspjeh. Kaže da je nedavno bio na finalnoj utakmici Kupa Rusije između "Dinama" i "Spartaka". "Osamdeset tisuća navijača pjevalo je pjesmu MakSim 'Znaš li ti'. Bilo je dirljivo do suza!"
"Nogomet igram od djetinjstva. Šutirao sam loptu u dvorištu od druge-treće godine, a onda sam kod djeda na televiziji vidio utakmicu 'Zenit' - 'Spartak' i zaljubio se. Bio sam nevjerojatno impresioniran njihovom igrom. Sa šest sam godina izgubio vid, ali nisam prestao igrati, a s 13 sam saznao da postoji nogomet za slijepe i shvatio da je to prava stvar za mene", priča Andrej.
Ovaj su nogomet smislili u Španjolskoj. Na terenu se mogu nalaziti četiri igrača. Svi nose specijalne naočale koje izjednačavaju njihove šanse, kao i golman, koji može zapovijedati na koju se stranu dodaje lopta i u kojem se pravcu ide u napad. Pored golmana trener također može usmjeravati igrače, a u orijentaciji pomaže i sudac. Igra se specijalnom loptom koja izdaje zvuk zveckanja. Kad kreće u napad igrač poviče na španjolskom "voy" ("idem"). Generalno, takav nogomet nije samo vrlo glasan sport, već je i poprilično dramatičan. Od 2004. godine uključen je u program Paraolimpijskih igara, i tada su u Rusiji odigrane prve nogometne utakmice za slijepe i slabovide sportaše.
Transfer slijepog igrača
I pored toga što je rano izgubio vid, Andrej je imao uobičajeno djetinjstvo. Mama mu nije stavljala zabrane, dozvoljavala mu je da se šeta u dvorištu i da igra nogomet. Čak je i na treninge odlazio sam, biciklom. Svoj rodni grad Joškar Olu Kuklin je poznavao kao svoj džep i mogao je otići gdje god treba. Jedino je u igri 'skrivača' bio u prednosti – po koracima je mogao prepoznati da netko trči.
Za štap za slijepe Andrej je saznao tek u Moskvi, kad je nakon dolaska morao upoznavati novi grad. "Već 2018. sam bio u ruskoj nogometnoj reprezentaciji za slijepe. Trener je predložio da se preselim u Moskvu i igram za novi klub. Bio sam presretan. Dobio sam sve što mi je bilo potrebno. Živim u Moskvi, studiram i treniram."
Ispostavilo se da prije njega nitko od slijepih nogometaša nije tako radio. U njihovom sportu uobičajenih transfera nije bilo. Kuklinov tranfer iz Joškar Ole u Moskvu bio je prvi.
Kao student Ruskog državnog sveučilišta za socijalne studije (RGSU) on je odlučio upoznati Moskvu i zaposlio se u dostavljačkoj službi. Par sati koje je imao na raspolaganju, između nastave i treninga, koristio je da raznosi narudžbe. U kompaniji za koju je radio nije se ni znalo da su zaposlili slijepog dostavljača. "Zahvaljujući tome ja sad znam sve prolaze, stanice, pokretne stepenice: pa ako se izgubite, sad znate kome da se obratite", kaže kroz smijeh Kuklin.
"Roditelji, vjerujte u svoju djecu"
Andrej je sasvim slučajno postao bloger, kada je po savjetu svoga brata počeo postavljati na YouTube cover verzije na poznate skladbe. A onda je na TikTok postavio video sa svog treninga, koji je za sat vremena imao 80 000 pregleda. "Zasuli su me komentarima: kako igrate, kako se provodite, kako živite, da slučajno ne virite na utakmici? Počeo sam praviti videosnimke i sve je onda krenulo."
Andrej kaže da među njegovim pratiteljima ima mnogo roditelja čija su djeca slijepa ili slabovida. "Ja ih hrabrim i potičem da vjeruju u svoju djecu. Nedavno nam je u Kazanj na utakmicu došao slijepi dječak s mamom. Inspiriran mojim primjerom počeo je voditi svoj profil. Ja se tome jako radujem. To znači da moje videosnimke nisu samo zabavne nego i pomažu ljudima da povjeruju u sebe."
Sada Andrej studira na Moskovskom državnom ekonomskom sveučilištu i usporedo trenira, snima videoklipove i snima u studiju. Na jesen je putovao u Kazanj i Soči na utakmice turinira "Čelična volja" koji organizira Nogometni savez Rusije za ljude s invaliditetom i ograničenim zdravstvenim sposobnostima. Kao član ruske reprezentacije u malom nogometu (futsalu) za slijepe pobijedio je na međunarodnim natjecanjima u Turskoj.
"Nogomet mi je na prvom mjestu, zatim ide glazba, pa sve ostalo. Jest da mi je raspored obveza sabijen, ali je zato zanimljiv. Najvažnije je da imate želju, a ostalo će doći samo."
- Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
- Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
- Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
- Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu