Britanski premijer Winston Churchill posjetio je Moskvu u jesen 1944. godine. Bilo je vrlo hladno, zima je te godine poranila. Dok se u koloni vozila kretao gradom, Churchill je kroz prozor automobila ugledao čovjeka kako vani mirno jede sladoled. Premijer je pitao diplomata koji se nalazio u njegovoj pratnji jede li stvarno čovjek sladoled po takvoj hladnoći, a ovaj je odgovorio sliježući ramenima, u stilu, pa u čemu je problem?
Churchill je tada navodno rekao: "Narod koji po takvoj hladnoći jede sladoled nepobjediv je." Iako ne postoji nikakva dokumentirana potvrda njegovih riječi, ljubav Rusa prema sladoledu i ljeti i zimi neprestano izaziva nedoumice kod stranaca.
Zima u Moskvi, 1971.
Boris Kaufman/SputnikU Rusiji ljudi stvarno vole sladoled. Tvornička proizvodnja počela je sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća, kada je narodni komesar prehrambene industrije Anastas Mikojan u mladu sovjetsku državu donio opremu za tvornicu sladoleda iz Amerike. Sladoleda je u Rusiji, naravno, bilo i ranije, ali se pravio ručno i to samo u ljetnoj sezoni. Naročito je bio popularan "plombir" - kremasti sladoled s okusom slatkog vrhnja. Recept je u Rusiju stigao još početkom devetnaestog stoljeća, iz Francuske.
I sam Mikojan bio je veliki ljubitelj sladoleda. U prvoj tvornici u Moskvi u Filjima 1938. godine dnevna proizvodnja sladoleda iznosila je trideset tona. A 1972. godine 125 tona! Prodavao se cijele godine, u prepoznatljivim kioscima koji su niknuli u gradovima širom Sovjetskog Saveza. Prodavači su svuda nosili istu unifromu i radili tijekom cijele godine.
Sladoled na -35 °C
Nikolaj Lavrentjev/MAMM/MDFNajpopularniji su bili eskimo, sladoled u kornet-čašicama i plombir u briketima. Koštao je u prosjeku dvadeset kopejki (usporedbe radi, cijena karte u moskovskom metrou bila je pet kopejki, a kilogram salame "Doktorska" dva rublja i trideset kopejki). Osim toga, sladoled je bio napravljen prema sovjetskom standardu, od prirodnih sastojaka i uvijek ga je bilo.
U Rusiji se danas godišnje proizvede oko 470 tona sladoleda, a svaki Rus pojede 3,3 kilograma sladoleda godišnje, odnosno oko 40 kornet-čašica. To ne izgleda mnogo, ali postoji jedna specifičnost, u Rusiji nije uobičajeno da se kupuju velika pakiranja, kao u Americi ili zemljama zapadne Europe. Sladoled se kupuje spontano, iz zadovoljstva.
U Rusiji se ni danas sladoled ne prodaje samo u običnim prehrambenim prodavaonicama, nego u kioscima na ulici, pored kojih je teško proći, a ništa ne kupiti. Ljeti je takva kupovina sasvim razumljiva, ali zašto sladoled zimi?
Stvar je vrlo jednostavna. Sladoled zimi je isto što i čaj ljeti, ili recimo, odlazak u parnu kupelj, odnosno tako se postiže temperaturni balans s okruženjem. Kada jedeš sladoled, nije ti više tako hladno. Neki to rade intuitivno, a neki se na taj način kale. Jedenje sladoleda može se usporediti sa zimskim kupanjem u rijekama i jezerima čiji se ljubitelji zovu morževi.
Članovi kluba čeličenja "Spektar" i federacije plivanja u hladnoj vodi "Polarni dupini" jedu sladoled nakon novogodišnjeg kupanja, Novosibirsk.
Aleksandar Krjažev/SputnikPored toga, sladoled, kao i druge poslastice, utječe na proizvodnju endorfina, odnosno smanjuje razinu stresa i čini nas sretnima.
Naravno, najbolje je jesti ga kod kuće u toplom, budući da se nepripremljene osobe lako mogu prehladiti i loše proći.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu