Zašto Rusi jedu sladoled po hladnom vremenu?

Cavan Images/Getty Images
Vani je minus trideset, a ispred kioska sa sladoledom red. Za strance prizor gotovo nevjerojatan, a za Ruse ništa neobično. Kako objasniti ovaj fenomen?

Britanski premijer Winston Churchill posjetio je Moskvu u jesen 1944. godine. Bilo je vrlo hladno, zima je te godine poranila. Dok se u koloni vozila kretao gradom, Churchill je kroz prozor automobila ugledao čovjeka kako vani mirno jede sladoled. Premijer je pitao diplomata koji se nalazio u njegovoj pratnji jede li stvarno čovjek sladoled po takvoj hladnoći, a ovaj je odgovorio sliježući ramenima, u stilu, pa u čemu je problem?

Churchill je tada navodno rekao: "Narod koji po takvoj hladnoći jede sladoled nepobjediv je." Iako ne postoji nikakva dokumentirana potvrda njegovih riječi, ljubav Rusa prema sladoledu i ljeti i zimi neprestano izaziva nedoumice kod stranaca.

Omiljena poslastica

Zima u Moskvi, 1971.

U Rusiji ljudi stvarno vole sladoled. Tvornička proizvodnja počela je sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća, kada je narodni komesar prehrambene industrije Anastas Mikojan u mladu sovjetsku državu donio opremu za tvornicu sladoleda iz Amerike. Sladoleda je u Rusiji, naravno, bilo i ranije, ali se pravio ručno i to samo u ljetnoj sezoni. Naročito je bio popularan "plombir" - kremasti sladoled s okusom slatkog vrhnja. Recept je u Rusiju stigao još početkom devetnaestog stoljeća, iz Francuske.

I sam Mikojan bio je veliki ljubitelj sladoleda. U prvoj tvornici u Moskvi u Filjima 1938. godine dnevna proizvodnja sladoleda iznosila je trideset tona. A 1972. godine 125 tona! Prodavao se cijele godine, u prepoznatljivim kioscima koji su niknuli u gradovima širom Sovjetskog Saveza. Prodavači su svuda nosili istu unifromu i radili tijekom cijele godine.

Sladoled na -35 °C

Najpopularniji su bili eskimo, sladoled u kornet-čašicama i plombir u briketima. Koštao je u prosjeku dvadeset kopejki (usporedbe radi, cijena karte u moskovskom metrou bila je pet kopejki, a kilogram salame "Doktorska" dva rublja i trideset kopejki). Osim toga, sladoled je bio napravljen prema sovjetskom standardu, od prirodnih sastojaka i uvijek ga je bilo.

Sladoled zimi isto je što i čaj ljeti

U Rusiji se danas godišnje proizvede oko 470 tona sladoleda, a svaki Rus pojede 3,3 kilograma sladoleda godišnje, odnosno oko 40 kornet-čašica. To ne izgleda mnogo, ali postoji jedna specifičnost, u Rusiji nije uobičajeno da se kupuju velika pakiranja, kao u Americi ili zemljama zapadne Europe. Sladoled se kupuje spontano, iz zadovoljstva.

U Rusiji se ni danas sladoled ne prodaje samo u običnim prehrambenim prodavaonicama, nego u kioscima na ulici, pored kojih je teško proći, a ništa ne kupiti. Ljeti je takva kupovina sasvim razumljiva, ali zašto sladoled zimi?

Stvar je vrlo jednostavna. Sladoled zimi je isto što i čaj ljeti, ili recimo, odlazak u parnu kupelj, odnosno tako se postiže temperaturni balans s okruženjem. Kada jedeš sladoled, nije ti više tako hladno. Neki to rade intuitivno, a neki se na taj način kale. Jedenje sladoleda može se usporediti sa zimskim kupanjem u rijekama i jezerima čiji se ljubitelji zovu morževi.

Članovi kluba čeličenja

Pored toga, sladoled, kao i druge poslastice, utječe na proizvodnju endorfina, odnosno smanjuje razinu stresa i čini nas sretnima.

Naravno, najbolje je jesti ga kod kuće u toplom, budući da se nepripremljene osobe lako mogu prehladiti i loše proći.

  • Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
  • Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
  • Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
  • Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće