Kako je trogodišnja djevojčica provela 12 dana u tajgi i preživjela!

Ministarstvo za izvanredne situacije Jakutije
Nestanak Karine Čikitove primijećen je tek trećeg dana. Priča o njezinom spašavanju šokirala je spasioce: nitko nije očekivao da jedno dijete može preživjeti tako nešto.

Olom je maleno jakutsko selo. U njemu živi samo nekoliko obitelji i svi su stari ljudi. Okolo njih pružaju se tajga i močvare. Najbliži grad nalazi se 70 kilometara od Oloma. Telefonskih veza nema, kao ni direktnog prometa.

U ovo su selo krajem srpnja 2014. godine u goste kod rođaka došle Karina Čikitova i njena 21-godišnja majka. Karina je imala 3 godine i 8 mjeseci. Djevojčica se 29. srpnja probudila, doručkovala lepinjice i otišla se igrati vani sa štenetom po imenu Kiračan, što u prijevodu s jakutskog znači "beba". I nestala.

Prvi dan

Toga je dana djevojčicina majka radila u sjeniku i na dijete je trebala paziti baka. Ali stara je žena nakon doručka zaspala, a kada se probudila, pomislila je da je dijete s majkom.

Uvečer su se žene srele, nisu vidjele Karinu i zaključile su da je kod oca. Ovaj je, naime, odavno živio s novom obitelji i planirao je toga dana doći u Olom i odvesti kćer na nekoliko dana kod sebe.

Međutim, tri dana kasnije Karinin se otac sam pojavio u Olomu. "Nisam odveo kćer sa sobom", rekao je, objasnivši da je na dan kada je ona nestala bio hitno upućen na službeni put.

Tada su u selu primijetili da je zajedno s djevojčicom nestalo i njeno omiljeno štene.

Čak su i dobro odjeveni muškarci zebli

Potraga je započela trećeg dana nakon nestanka. Policija je odmah pokrenula kazneni postupak na temelju članka "ubojstvo". U potragu za djetetom krenulo je oko sto spasilaca i volontera. Divlji teren u promjeru od 30 kilometara pretraživali su vodiči sa psima i bespilotne letjelice.

"Sa svakim smo danom potrage gubili nadu, posebno kada smo u blizini vidjeli medvjeda", rekao je jedan od sudionika potrage.

Divlje životinje zaista su bile u pokretu, pokušavajući se što više udaljiti od šumskih požara. Osim toga, zbog požara u tajgi bila je slaba vidljivost, zrak je bio pun smoga. Nade je bilo malo i zato što se noću u tom kraju čak i ljeti temperatura spušta do minus jedan. "Noću je bilo izuzetno hladno: budio sam se drhteći iako sam spavao u vreći za spavanje", rekao je jedan spasilac.

Smatralo se da nije moguće u takvim uvjetima pronaći dijete. Posebno nakon što su u močvari pronađene njene potonule čizmice i jakna. To je značilo da je Karina ostala samo u čarapama i majici, a čak su i toplo odjeveni muškarci pritom zebli u vrećama za spavanje.

Prijelomni trenutak dogodio se devetog dana nakon nestanka: neočekivano je u selo došlo Karinino štene. Gladno, prljavo i preplašeno. Pas je odbijao napustiti dvorište i odvestie ljude tamo odakle je došao. Ali trag su počeli pratiti psi tragači. To je pomoglo. Ipak, oni nisu odmah uspjeli naći Karinu, nego tek tri dana kasnije.

"Brala je travu za ležaj, jela bobice"

"Sjedila je u gustom šašu i šutjela. Nisam je čak ni primijetio. Sama me vidjela i pružila ruke. Uzeo sam je, bila je tako majušna, laka kao pero. Noge, ruke i lice skroz izgrizeni od komaraca do krvi. Nasmrt preplašena, bez obuće. Odmah je tražila vode, rekla je da je gladna. I zaplakala", ispričao je volonter Artjom Borisov, koji je našao djevojčicu.

Pronađena je šest kilometara od Oloma dvanaestog dana potrage. Izgubila se u šumi kada se igrala sa štenetom. "Ona jednostavno fizički nije mogla preživjeti gotovo dva tjedna u tako ekstremnim uvjetima", čudili su se spasioci. Za 12 dana dijete je izgubilo trećinu svoje težine. Sve se to vrijeme hranila bobicama, pila vodu iz potoka, a noću se grijala uz psića.

"Zapanjilo me to što je to djetešce znalo kako se pripremiti za spavanje: birala je mjesto, brala travu za ležaj. Preživjela je umnogome zahvaljujući psu. Važno je da u takvoj situaciji pored čovjeka bude živa duša", prisjećala se novinarka Viktorija Gabiševa, koja je o tome napisala knjigu.

Karina je preko 20 dana provela u bolnici. Mogla je jesti samo dobro usitnjenu hranu i nije ustajala iz kreveta: nije mogla zbog ìzranjavljenih i izgrizenih nogu.

Ovaj je događaj potpuno promijenio njen život. Nakon ovog slučaja djevojčica je dobila ogromnu pažnju. Godinu dana kasnije na aerodromu u Jakutsku podignut je spomenik njoj i njenom psu.

Upisala se u baletnu školu u Jakutsku. Danas se bavi baletom i sanja o tome da pleše u "Labuđem jezeru".

  • Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
  • Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
  • Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
  • Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće