U svakodnevici nekih malih naroda u Rusiji sve do dvadesetog stoljeća sačuvali su se ostaci lokalnih magijskih kultova.
Čukči
SputnikČukči su ovaj običaj zvali "nevtumgit", a etnolozi su ga preveli kao "prijateljstvo u vezi sa suprugama". Muškarci su sklapali sporazum prema kojem je svatko od njih imao pravo na ženu onog drugog, a u takav savez moglo je ući i više od deset parova. Svaki muškarac mogao je uzeti ženu svog prijatelja na nekoliko mjeseci i poslije je vratiti. Ali bilo je i slučajeva da nečija supruga ostane zauvijek kod drugog muškarca. Djeca iz takvih brakova smatrala su se zajedničkom, a muškarci rođenom braćom. Pritom su takvi odnosi bili zabranjeni među krvnim rođacima sve do trećeg koljena.
Žena naroda Čukči, 1878.-1880.
KunstkameraU dnevnim novinama "Polarna zvijezda" iz 1924. godine objavljen je materijal s ekspedicije s Čukotke, istraživača Kulikova u kojem se u jednom od intervjua pokazalo da su se žene prema tom običaju odnosile pozitivno. "Uvijek je ljepše voziti se zapregom s jelenima punim snage", rekla je etnografu jedna od mještanki sela uz smijeh ostalih prisutnih. Osim prijateljskog braka za koji su važila sva pravila kao i za prvi, Čukči su gostu mogli ponuditi svoju ženu i sami otići na neko vrijeme iz kuće.
Ovaj običaj pojavio se zbog surovih uvjeta života na Krajnjem Sjeveru, grupni brak je donekle garantirao potomstvo i genetičku raznolikost, povećavajući na taj način mogućnost preživljavanja naroda. Osim toga, u slučaju smrti hranitelja njegova supruga s djecom nije ostajala sama, a djecu su smatrali svojom u više obitelji.
Hanti, 1916.
SputnikOvaj običaj poznat je i kao "skrivanje" ili "izbjegavanje" i poštovala ga je ne samo punica pred zetom, nego i mlada pred starijim muškarcima, mladoženjinim rođacima. Kada je djevojka bila isprošena, ona se javno pojavljivala s maramom i pokrivenim licem, a poštovala je i nekoliko neobičnih stvari. U prisustvu starijih muškaraca u obitelji uvijek je bila obuvena, a u prisustvu oca i djeda budućeg muža "krila glas", odnosno govorila samo šapatom. Punica je također "izbjegavala zeta", pritom je to znalo poprimiti krajnje neočekivane forme. Sovjetska etnografkinja Zoja Sokolova opisala je slučaj u kojem je punica, budući da nije imala maramu za glavu, istu pokrila krajem suknje, bez obzira na to što na sebi nije imala donje rublje.
Rodilja naroda Hanti u čumu (šatoru) podignutom specijalno za porod i prve dane života djeteta.
KunstkameraNeizostavno pokrivanje glave objašnjava se činjenicom da Hanti vjeruju da se u glavi žene nalazi jedna od njene četiri duše koju treba pokriti. Druge tri bile su u ramenima, trbuhu i nogama. A dojenje bebe na javnom mjestu se odobravalo, jer su se grudi doživljavale kao organ koji doprinosi reprodukciji.
Bjelomorska Karelija, 1915.
Finnish Heritage AgencyNekada je kod Karela postojao poganski kult "lembi", ali se ova riječ kasnije upotrebljavala i u značenju ženske privlačnosti, poštenja i ljepote. Prema vjerovanju, "lembi" se mogao prenijeti drugim ženama, pa su tako u svadbenom kupanju nevjeste sudjelovale i njene prijateljice i sestre. One su koristile istu vodu i parile se istom metlicom kao i nevjesta, a zatim joj u kosu uplitale svoje trake. Na taj je način dio mladinih draži prelazio na njih.
Ovaj tradicionalni magijski ritual postojao je kod Karela sve do početka dvadesetog stoljeća. Kako bi se ljubav među supružnicima učvrstila, mladoženji se služila pita za koju se tijesto mijesilo na vodi ili mlijeku kojim se prala nevjesta u svadbenom kupanju ili kupanju nakon svadbe.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
