Samojed je prastara starosjedilačka pasmina koja je tisućama godina bila pratitelj autohtonih sjevernih naroda Rusije, a danas je vrlo popularna i u Rusiji i u inozemstvu. Nije ni čudo, jer je u pitanju najbolji i najdruželjubiviji pas!
Samojedski psi ime su dobili po samojedskim narodima, precima Neneka, Eneka, Nganasana i drugih etnosa s Urala i Sibira. Riječ "samojedi" znači, prema jednoj verziji, "zemlja Sama (Laponaca)", a po drugoj se odnosi na ljude koji žive izolirani ("samo jedni", rus. "samo jedini"). Međutim, postoji tvrdnja, ali bez zannstvene osnove, da su samojedski psi takav naziv dobili kada su upregnuti u sanjke. Njihovo bijelo krzo stapa se sa snijegom i izdaleka se čini da sanjke same idu (rus. "sami jedut").
Istina je, međutim, da su potpuno bijeli psi u današnje vrijeme dobuveni u uzgajivačnicama. Ranije su oni imali smeđe i crne mrlje i nalikovali su na haskije, pratitelje Neneka, uzgajivača sobova i nomada koji su živjeli u tajgi i tundri. Prema jednoj verziji, drevni samojedski narodi još su u ledeno doba (prije više od 12 000 godina) uspjeli pripitomiti bijelog polarnog vuka koji je živio u arktičkim geografskim širinama. Kasnije su se adaptirali, navikli na ljude i izgubili svoje divlje osobine.
Suvremeni samojedi kao pasmina su dobiveni od haskija s poluotoka Jamala (sjever Zapadnog Sibira) na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Bilo je to vrijeme međunarodnih ekspedicija na Arktik. Od prva tri psa koje je sa sobom u Englesku doneo zoolog Ernest Kilburn-Scott počinje razvoj ove pasmine. Scott je 1909. godine osnovao prvi klub samojeda u kojem je usvojen standard pasmine. Nakon toga su se samojedi proširili kao ljubimci po Europi, Rusiji i drugim kontinentima zahvaljujući svojoj izuzetnoj druželjubivosti.
Danas je uobičajeno da se psi klasificiraju prema njihovoj namjeni: neke pasmine čuvaju kuću, druge pomažu u lovu, treće su službeni psi, a četvrti su dekorativni kućni ljubimci. Samojedi se obično tretiraju kao zaprežni psi, no to je samo djelomično točno. U davna vremena, posebno na Krajnjem Sjeveru, psi su bili potrebni doslovno za sve. Nomadi su ih uprezali u sanjke i odvodili u tundru da im pomažu u čuvanju sobova i da ih štite od divljih životinja.
Samojedi su, pored svega ostalog, služili i kao dadilje za djecu. Noć su provodili u čumu s djecom koja su spavala na njima kao na jastuku. Ako zagrlite samojeda, čini vam se da on zamre, da vas slučajno ne omete dok se odmarate. S obzirom na to da rijetko pokazuje agresiju, samojed nije pogodan za ulogu psa čuvara, ali može jako ugristi ako je dijete vlasnika u opasnosti.
Samojed je društven pas koji je od davnina navikao živjeti u velikoj obitelji, gdje ima odraslih, djece i drugih pasa. Boji se samoće, i zbog toga samojedi nisu pogodni za ljude koji su često izvan kuće. Isto kao haski, samojedi također mogu dugo i glasno zavijati kada u kući ostanu sami.
Kad pogledate samojeda, čini vam se da se on čitavo vrijeme osmjehuje. To je zbog činjenice što su mu kutovi usana blago povijeni naviše.
Samojedi se obično dobro slažu s drugim kućnim ljubimcima, ne samo sa psima, nego i s mačkama. Posebno su nježni prema malim mačićima, i dozvoljavaju im čak da spavaju na njima (a mačićima samo to i treba).
Samojedi imaju gustu bijelu dlaku s poddlakom, premda to ne znači da im je ugodno samo zimi. Takvo ih krzno štiti od velikih hladnoća, ali im također pomaže da se ne pregriju na vrućini.
Pravi problem vlasnicima u šetnji tijekom ljeta ne predstavlja vrućina, nego blato. Kao i mnoge druge životinje, snježnobijeli samojedi obožavaju se valjati u blatu, a to je zbog lovačkog instinkta, da bi prikrili vlastiti miris. Ne treba ih često kupati, jer voda ispire zaštitni sloj s kože i pas se može razboljeti. Uzgajivači preporučuju odlazak u salon za njegu kućnih ljubimaca (ili kupanje kod kuće), ali ne češće od dva puta godišnje.
Kao i svi drugi psi s gustim krznom, samojedi se linjaju. Ponekad je to vrlo primjetno, a vlasnici se šale da je lakše promijeniti svoju garderobu i nositi sve bijelo, i u bijelo tapacirati namještaj, nego se osloboditi bijelih dlaka oko sebe. Samojede u sezoni linjanja treba četkati svakodnevno.
Inače, pojedini vlasnici samojeda skupljaju vunu, od nje prave predivo i pletu vrlo tople šalove.
Ali i pored debelog krzna samojedi gotovo ne mirišu i ne izazivaju alergije. A to je rijetkost za takve krznene životinje.
Samojedi imaju odlično zdravlje, kao i druge starosjedilačke pasmine. Žive 12-14 godina i aktivni su do starosti. Treba, međutim, imati u vidu da je samojedu neophodna fizička aktivnost.
Ovom psu je krajnje neophodno po 2-3 sata u toku dana provesti vani u šetnji. Ako živite u gradu, onda se preporučuje da nekoliko puta mjesečno vodite samojeda na cjelodnevni izlet u prirodu.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
