Temelje jednoj od najpopularnijih igara u povijesti postavio je sovjetski inženjer Aleksej Pažitnov koga igra ruski glumac Nikita Jefremov. Pažitnov je bio zaposlen u računalnom centru Akademije znanosti, a Tetris je osmislio 1984. godine na računalu „Elektronika 60“. U filmu se, naravno, kaže da je na igri radio noću mada je na ideju o Tetrisu Pažnitov došao, između ostalog, riješavajući izvanredne radne zadatke.
Baveći se problemima umjetne inteligencije i prepoznavanja govora ruski znanstvenik koristio je mozgalice, uključujući i pentamino. Međutim blokovi s pet kvadratića bili su previše komplicirani za računalne kapacitete tog vremena, pa je trebalo prijeći na tetramino, zahvaljujući kome se na kraju i pojavio Tetris. Na ruski trag u povijesti Tetrisa aludira i glazba, koja se između ostalog čuje i u filmu, 8-bitna verzija narodne pjesme „Korobejniki“.
A recimo, Pažitnovljev prijatelj, psiholog Vladimir Pohiljko, koji je po nekim mišljenjima odigrao važnu ulogu u stvaranju i promociji „Tetrisa“, uopće se ne pojavljuje. Ta priča tvorce filma mnogo manje zanima od kasnije nastale međunarodne borbe za prava na širom svijeta popularnu igru.
Radnja filma u režiji Jona Bairda počinje 1988. godine kada je Henk Rogers, nizozemski poduzetnik koji je dugo živio u SAD-u i na kraju se sa suprugom i djecom nastanio u Tokiju, na izložbi digitalnih dostignuća u Los Angelesu vidio inozemnu verziju „Tetrisa“ i otkrio da može kupiti prava na igru za Japan.
Korporacija Nintendo bila je u tom trenutku u potrazi za novim proizvodima. Samo što će se priča o pravima ispostaviti kao daleko kompliciranija, na što se Baird i fokusirao u svom ostvarenju.
U filmu, kao i u životu, u reguliranje prava za sve moguće načine korištenja Tetrisa u različitim zemljama koje je potrajalo nekoliko godina bili su uključeni ne samo Rogers koji je u igru uložio svu svoju ušteđevinu i nekretnine, već i britanski medijski magnat Robert Maxvell i naravno sovjetska državna korporacija ELORG (ili „Elektronorgtehnika“) glavni nositelj prava. Sam Pažitnov od igre u sovjetsko vrijeme nije dobio nikakav novac.
Glavna linija radnje Tetrisa odvija se u Moskvi (1988.-1989.) koju je „odigrao“ najveći škotski grad Glasgow, gdje je film, između ostalog, sniman. I dok drugi gradovi u ovom geografski bogatom filmu izgledaju prilično markantano i svijetlo, sovjetska prijestolnica, naravno obiluje svim nijansama sive. I to se ne odnosi samo na „spavaonice“ i blokove s višekatnicama, gdje živi Pažitnov, s neizostavnom „šapkom ušankom“ na glavi, nego i na središnje gradske ulice u kojima prizemne barake s istaknutim firmama „Knjige“, „Riba“ i „Bakalnica“ ilustriraju veliki nedostatak robe široke potrošnje. Zajedno sa ženom u jakni od trapera koja viče kako njena obitelj gladuje i koju od sigurne smrti na ulici spašava intelektualac, zaposlen u državnoj tvrtki u kojoj se od plaće dobro živi, Pažitnov.
Hotel „Translink“ u kojem odsjeda Henk Rogers ne može se pohvaliti uslugom, zaposlena na recepciji bez osmijeha pruža ključeve, a taksi se iz hotela može dobiti samo za cigarete „Volga“. Moskva, u vrijeme perestrojke, koja je tada već počela u SSSR-nije bila zapravo ni blizu tako zloslutnog pada. Mada se negdje oko polovice filma to i govori i prikazuje se underground zabava na kojoj mladi ljudi sanjaju o slobodi, Coka-Coli, „Levis“ trapericama i plešu uz The Final Countdown.
Stranca Rogersa u zemlji Sovjeta, naravno, konstantno, prate. To je bilo sasvim moguće i u vrijeme perestrojke, jer je do revizije rada KGB-a došlo tek 1991. godine. Međutim, u filmu službenici državne sigurnosti postaju gotovo ključni akteri koji i stoje iza svih nerazmrsivih čvorova sporazuma o Tetrisu. Moskva u vrijeme perestrojke jednostavno vrvi od obavještajaca i crnih automobila („crnih vrana“, istih onih koje su svojevremeno vozili NKVD-ovci i ulijevali strah u kosti stanovništvu). Osim njih, i da, gladne žene, na ulicama prijestolnice uglavnom nema nikoga. U hotelu „Translink“ Rogers sreće prevoditeljicu (Sofija Lebedeva iz serije „McMafia “ i „Vikinzi: Valhalla“), koju je vrbovao KGB. Glavnog negativca u „Tetrisu“ odigrao je ruski glumac Igor Grabuzov koji je od načelnika sovjetske državne sigurnosti napravio gotovo „Jokera“.
Medijski magnat Robert Maxvell prilikom prvog pojavljivanja počinje se razmetai svojim poznanstvom s generalnim tajnikom partije, Mihailom Gorbačovom koje se u prvi mah doživljava isključivo kao šala, međutim, Gorbačov je stvarno poznavao Maxvella i pokušavao mu pomoći u borbi za Tetris.
Tako interesantna činjenica nije mogla ne naći mjesto u filmu, pa se zbog toga negdje pri kraju filmu, pritom na Crvenom trgu, na paradi, ispod Lenjinovog portreta i pojavljuje generalni tajnik CK KPSS. Igra ga na izvitoperenom ruskom britanski glumac Matthew Marsh, no njegov lik ovdje uopće nije bitan argument za rješenje pitanja o tetrisu, nego spona s krajem filma koji očajnički pokušava ugraditi igru u politički kontekst i dokazati da je borba za izum Pažitnova imala važnu ulogu u raspadu Sovjetskog Saveza.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
