Zašto su ljudi u SSSR-u kuhali traperice? (FOTOGRAFIJE)

Gotovo svaki sovjetski građanin sanjao je o američkim trapericama. Ali taj san dugo nije mogao biti ostvaren.

Šesti svjetski festival mladih i studenata u Moskvi, 28. srpnja 1957.

Sovfoto/Universal Images Group via Getty Images

Traperice u većim količinama žitelji SSSR-a prvi su put vidjeli krajem 1950-ih, kada je u zemlju došlo oko 34 000 stranaca na Svjetski festival mladih. Od tada su, po riječima povjesničarke mode Megan Virtanen, one za Ruse postale prestižna zapadna roba, pa čak i svojevrstan fetiš.

Zabranjena roba

Evo samo nekoliko primjera iz kojih se vidi što su sve Rusi bili spremni uraditi kako bi stekli ovakve hlače.

Na obali, 1970-ih.

Vsevolod Tarasevič/MAMM/MDF/Russia in photo

Studenti su noću radili na istovaru vagona da zarade za traperice. Marke Levi’s, Lee, Wrangler ili Montana koštale su tada između 150 i 300 rubalja (što je bila prosječna plaća za 3-4 mjeseca).

Onaj tko nosi traperice mogao je biti izbačen s fakulteta ili iz tvrtke, a učenik u školu ne bi mogao ni ući tako odjeven. Ali riskiralo se. Onaj tko uspije nabaviti traperice nosio ih je svaki dan tijekom 3-4 godine, a kada su bile na pranju, jednostavno nije izlazio vani.

Bilo je i tragičnih slučajeva. Krajem 1970-ih list je "Literaturnaja gazeta" priopćavao je o slučajevima samoubojstva tinejdžera zbog toga što nisu mogli imati ove moderne hlače.

Studenti nakon predavanja, 1970-ih.

Aleksandar Bunjkin/Arhiv Aleksandra Vadimoviča Bunjkina/Russia in photo

Na službenom nivou dugo se vodila borba protiv traperica. Originalni američki denim nije se mogao pronaći u prodavaonicama. Šverceri su "nabijali" cijenu 300%, a njih je naganjala milicija, jer su se tretirali kao špekulanti (špekulantsko djelovanje bilo je krivično djelo).

Pa ipak, što se "željezna zavjesa" više podizala, državnom aparatu bilo je sve teže protiviti se popularnosti ovog modernog proizvoda sa Zapada. Na kraju su vlasti SSSR-a odlučile da veliku potražnju preokrenu u svoju korist.

Ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se

U parku Jubileja, Fedosija, 1980.

Iz kolekcije Antona Potapova/Russia in photo

Sovjetska laka industrija odlučila je tijekom 1980-ih sama proizvoditi ovu popularnu robu po zapadnoj licenci. Nije, međutim, postignut dogovor sa zapadnim brendovima, i tada su se sovjetski proizvođači obratili talijanskoj firmi Jesus Jeans. Po njenoj licenci i pomoću njihove opreme u SSSR-u su se 1983. godine počele šivati prve domaće traperice marke "Tver" i "Vereja". Šivale su se u ogromnim količinama, po 1,2 milijuna hlača godišnje.

Istina, postojao je jedan mali problem. Naime, te sovjetske hlače nalikovale su na prave traperice samo po boji. One se nisu šivale od pravog denima, nego od imitacije u vidu debelog pamuka loše kvalitete. Ta tkanina nije s vremenom blijedila kao traper, niti je mogla biti izlizana, što je pravim trapericama pridavalo posebnu čar. Bilo je dovoljno desetak pranja da sovjetska tkanina izgubi boju ili se pocijepa.

Tiraspolj, Moldavija, 1. srpnja 1989. Prezentacija kolekcije traperica krojačkog udruženja.

Anatolij Semehin, Aleksej Ščukin/TASS

I pored toga, vladala je velika jagma za sovjetskim trapericama. A da bi te hlače bar koliko-toliko podsjećale na prave uvozne traperice, vlasnici su umjetnim putem postizali efekt "iznošenog" trapera (tako su traperice izgledale kao da su izlizane), i to tako što bi ubacili komad plovućca (šupljikave, pjenaste magmatske stijene) zajedno s trapericama u perilicu za rublje.

Pored toga, tijekom 1980-ih su na zapadu postale moderne trapeice s izblijedjelim šarama, čemu su se jako obradovali poduzetni sovjetski građani jer su znali kako dobiti isti takav efekt. Tada su se traperice počele kuhati širom SSSR-a.

Kuhati 20 minuta, prilikom kuhanja miješati

Ova metoda bila je učinkovita ako se njezinoj realizaciji pristupi kreativno. Traperice su se prije kuhanja uvijale i stezale, pa tako skupljene pričvršćivale kopčama (ili gumicama). Način na koji su se traperice stezale utjecao je na oblik izblijedjelih šara.

SSSR, Moskva, 1. kolovoza 1989. Prodaja belgijskih traperica na trgu kod trgovačkog centra CUM.

Aleksej Antonov/TASS

Zatim se zagrijavao veliki lonac vode i dodavalo se dosta sredstva za izbjeljivanje rublja koje sadrži klor, u odnosu 1:5. Uvijene i vezane traperice spuštale su se u lonac i kuhale 15-20 minuta uz povremeno miješanje dugačkom žlicom. Nakon toga su se hlače temeljito ispirale. Tako su se dobivale izbijeljene šare koje su nalikovale na original. U SSSR-u su ih prozvali traperice-"varjonke" (varjonki).

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji