Moskovske Sandunovske parne kupelji, čuveno kupalište koje su posjećivali Tolstoj i Čehov
"Nevjerojatno iskustvo! Vanjski izgled ne otkriva što se unutra krije. Tek kada uđete, nudi vam se spektakularno rusko iskustvo. Nevjerojatna ruska grandioznost sa zapanjujućim dekorom iz odgovarajuće epohe." Ovako danas o Sandunovskim parnim kupeljima ili jednostavno samo Sandunima govore strani posjetitelji. Isti takav dojam kupelj je ostavljala još od 1808., godine otvaranja parne kupelji.
Sanduni su bili opremljeni na najvišem mogućem nivou, a interijeri su se uspoređivali s dvorskim. I što je vrlo važno, bez obzira na visokopozicionirane i viđene goste, od činovnika i Lava Tolstoja do velikih kneževa Romanovih, ovo mjesto nikada nije bilo rezervirano samo za aristokraciju. U banjanju je odvajkada uživao i običan svijet.
Kupelj kupljena za carske dijamante
Sandunovske parne kupelji ime su dobile po osnivačima, glumcima dvorskog kazališta Sili Sandunovu i Jelizaveti Uranovoj. Carica Katarina Druga bila je velika štovateljica njihovog stvaralaštva, a kada su se vjenčali, poklonila im je raskošnu dijamantnu ogrlicu.
Kako bi popravio materijalni položaj obitelji, Sandunov u Moskvi pokreće privatni posao. Sav novac koji je zaradio, uključujući i onaj koji je dobio od prodaje caričinog poklona, potrošio je na kupovinu zemlje u blizini Boljšog teatra i Kremlja. Prvobitno je imao u planu izgradnju prodajnih objekata ili stambene četvrti, ali se na kraju odlučio za kupelj.
Parne su kupelji bile završene 1808. godine, a u "kupelj je nahrupila cijela Moskva". "Od trenutka kada su otvoreni, Sanduni su bili centar prijestolničkog društvenog života. Nešto poput engleskog kluba za plemiće i poliklinike za prost svijet", pisao je Giljarovski u djelu "Moskva i Moskovljani".
U Sandunima je svaki društveni stalež imao svoju kupelj. Dobrostojeći su u "plemićkom" sektoru banjanje plaćali pet rubalja. Radnike i sirotinju kupanje u "narodskom" dijelu koštalo je pet kopejki. Voda, toplina i para u tom razredu bili su isti, ali je uređenje bilo drugačije.
Udobnost za plemiće bila je neviđena u to vrijeme. I dok su ranije u kupeljima postojale pregrade koje su odvajale muškarce od žena, u Sandunima je uvedena novina, kupelji su bile podijeljene na muški i ženski deo. Za plemstvo su napravljene odvojene prostorije s mekim sofama, čistim plahtama, svlačionicama s ogledalima, srebrnim lavorima i obučenom poslugom.
Svlačionice u kojima je bilo vrlo ugodno provoditi vrijeme brzo su se pretvorile u klub. U parnim kupeljima sretala se književna i politička elita. U "plemićkim" razredima banjali su se i Aleksandar Puškin, i Lav Tolstoj, i Anton Čehov, koji je živio u blizini i volio posjećivati Sandune.
"Car-kupelj"
U devetnaestom stoljeću Sanduni su često mijenjali vlasnike, ali su isto tako s vremenom propadali. Iako su reputaciju uspijevali sačuvati, popularnost su munjevito gubili. U Moskvi su se počele otvarati modernije kupelji.
Krajem stoljeća Sanduni su se našli u vlasništvu Vere Firsanove, kćeri jednog od najbogatijih moskovskih poduzetnika Ivana Firsanova. Njen muž Aleksej Genecki uvjerio je bogatu nasljednicu da uloži novac u "ruševinu" i na tom mjestu podigne "dvorac za parne kupelji kakav Moskva još uvijek nije vidjela i kakav neće vidjeti". Tog trenutka počinje novi život Sanduna.
Plan rekonstrukcije bio je grandiozan. Gonecki se uputio u Tursku i Irsku "pokupiti" strana iskustva. Angažirao je jednog od najboljih bečkih arhitekata tog vremena, Borisa Freidenberga, i za uređenje "dvorca" donio najbolje materijale, mramor i granit iz Italije i Norveške, a keramičke pločice iz Švicarske i Engleske. Električna stanica, inače treća u to vrijeme u Moskvi, izgrađena je samo za Sandune, a za filtriranje vode korištena je američka aparatura.
Novi Sanduni ponovo su otvorili vrata za posjetitelje 1896. godine, a da vidi veličanstveni događaj sjatilo se "pola Moskve". I zaista se imalo što vidjeti. Arapsko dvorište, maurska dvorana, gotska sala, irsko i rusko odjeljenje za parenje, antički bazen, gipsani radovi i mramorne stepenice, skulpture, zidovi oslikani zlatnim bojama, ukratko, cjelokupno unutarnje uređenje moglo je parirati raskošnim vilama ruskog plemstva.
Nakon takve rekonstrukcije Sanduni su se vratili u prvu ligu. Operni pjevač Fjodor Šaljapin, koji je redovno posjećivao Sandune i tamo naručivao riblju juhu od kečige, nazvao je moskovske parne kupelji "Car-kupelji". I bio je u pravu, ovdje su u kupališnim blagodatima dolazili uživati čak i veliki kneževi Romanovi.
Tko danas posjećuje Sandune
Dolaskom komunista na vlast Moskva je umalo ostala bez Sanduna. Sav taj šik i sjaj nikako se nisu uklapali u novu ideologiju. Bili su odveć neprijateljski i buržujski. Kupelj je ipak opstala. Priča se, između ostalog, i zato što su u nju dolazili brojni partijski funkcionari jer je bila blizu Kremlja. Renoviranja, međutim, u sovjetsko vrijeme nije bilo, što je rezultiralo velikim oštećenjima u unutrašnjosti kupališta. Rekonstrukcije povijesnih kupelji prihvatilo se tek devedesetih godina prošlog stoljeća, a brojni interijeri obnavljali su se na temelju crno-bijelih fotografija tek dvijetisućitih. Danas su najbolje očuvani interijeri muškog dijela kupelji visoke kategorije, pa se tu i organiziraju obilasci.
Kupelji i dalje funkcioniraju po principu podjele na kategorije, danas su to prva i visoka.
"U prvoj kategoriji parenje je mekše i vlažnije, a kod nas u visokoj, toplije i jače. U obje kategorije uvijek ima mnogo gostiju. Ima žena koje dolaze već dvadeset godina. U prvom razredu postoji dan u kojem važe pogodnosti za umirovljenike, pa tada u kupelj dolaze oni kojima je ovo mjesto dobro poznato još iz vremena 'komunalki' (zajedničkih stanova) bez kupaonica", napominje Aleksandra Gorjačevski, zaposlena u ženskom odjeljenju visoke kategorije.
Sandune redovno posjećuje širok spektar korisnika, od vrlo mladih djevojaka (na raspolaganju im je paleta usluga, od parenja do pilinga, manikure, frizera i još mnogo toga) do poznatih glumaca, poduzetnika, uredskih službenika, sportaša, balerina Boljšog teatra. Inače, sami Sanduni vrlo se često uspoređuju s Boljšim teatrom po značaju i povijesnoj vrijednosti.
Baš kao nekad, u Sandunima i danas radi restoran ruske kuhinje, a osim muškog i ženskog odjeljenja postoje numerirane kupelji koje se mogu iznajmiti poput soba u hotelu (Sovjetska, Kamčatska, Rimska, Bajkalska, Trgovačka i druge). Svaka soba ima odjeljenje za parenje, inače srce ruske kupelji, bazen, salon i spavaću sobu.
"Gumene papuče, plahte i metlica mogu se dobiti u kupelji. Preporučujem kapu za glavu i ogrtač, ako vam je potreban. Vodu možete donijeti ili nabaviti u minibaru koji nije skup. Mi smo naručivali čaj, male palačinke s kavijarom i lososom i med", kaže Valentina iz Moskve.
Zaposlenici kupelji skreću pažnju kako da ponesete najbolji mogući dojam iz ruske kupelji i pritom ne naškodite zdravlju, odnosno što nikako ne smijete činiti. Kupalište zaobilazite u velikom luku ako imate visoku temperaturu, zatim neku upalu, otvorene rane, ozbiljne kronične bolesti. Alkohol i kupelj nikako ne idu jedno s drugim. Ovdje važi pravilo kao kad sjedate za volan. Ni trunke alkohola. Kad završiš s kupališnim procedurama i spremaš se poći kući, možeš popiti, kaže Aleksej Novikov, zaposlenik u muškom odjeljenju visoke kategorije.
- Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
- Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
- Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
- Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu