Lutku nevaljašku čine dvije šuplje kugle. Glavna je "caka" u tome što se u donjoj kugli nalazi specijalni uteg. To znači da je težište lutke raspoređeno tako da se, koliko god se trudili oboriti je ili spustiti na stranu, ona uvijek podiže u vertikalan položaj.
Sam naziv "nevaljaška" potjrče od riječi "valjatsja" (ležati), odnosno lutka nije nevaljala, već "ne leži". Ima ona i drugi naziv: "vanjka-vstanjka", od imena Ivan – Vanjka i riječi "vstanj" (ustani).
"Nevaljaška" najčešće izgleda kao beba s dražesnim okicama i dugim trepavicama. Na glavi ima bijelu kapicu, a na ručicama bijele rukavice. Takvu igračku imalo je doslovno svako dijete u SSSR-u. Smatralo se da je za malu djecu, koja tek razvijaju koordinaciju, korisno da se njome igraju.
Dječje igračke, 1964.
TASS"Nevaljaška" se prenosila s koljena na koljeno. Mnogi i danas negdje na tavanu čuvaju ove lutkice. Dok drugi s osjećajem nostalgije kupuju ovakve igračke ili njihove nove varijante svojoj djeci.
Najpoznatija je ruska lutka matrjoška, u Hrvatskoj poznata kao babuška, u kojoj se krije još nekoliko identičnih manjih lutkica. Ona je postala poznata kao suvenir iz Rusije, ali ni nevaljaška za njom ne zaostaje po popularnosti. Oblik matrjoške postao je uzor za nevaljašku.
Prve drvene lutke ovog tipa nazivale su se "kuvirkani" i pojavile su se u Rusiji još početkom 19. stoljća. Narodni su ih majstori ručno oslikavali jarkim bojama. One su bile neizostavan dio sajmova u carskoj Rusiji.
Prema različitim izvorima, prve lutke nevaljaške pojavile su se u Kini. Glinene "budaoweng" ("starac ne pada") poznate su još od 6. stoljeća. Najvjerojatnije su odatle stigle i u Japan, gdje postoje lokalne nevaljaške "okiagarikobosi", kao i izuzetno popularne drvene "darume", koje, kako se smatra, donose sreću. (One prikazuju budističkog monaha Bodidarmu, koji je devet godina meditirao, pa su mu ruke i noge atrofirale).
Darume
Collection of Auckland Museum Tamaki Paenga Hira (CC BY 4.0)Darume su se u Japanu kupovale kao suveniri i tako se proširile po svijetu. Stigle su na sajmove u Rusiji i Europi. Ovakve lutke poznate su i u Francuskoj pod nazivom "culbuto" ili "ramponneau", dok su Nijemci imali svoje drvene "Stehaufmännchen" (čovječuljci koji ustaju).
Sedamdesetih u Americi pojavile su se poznate lutke Weebles kompanije Playskool, koje su podsjećale na jaje. Na engleskom jeziku ovaj tip igračke naziva se "round-bottomed doll" (lutka s okruglim dnom) ili roly-poly (tako se naziva, na primjer, i posebna vrsta stonoga koja se smota u lopticu kad osjeti opasnost).
Tambovska tvornica baruta
Aleksandar Rjumin/TASSNevaljaška je posebnu popularnost stekla upravo u SSSR-u. I možda je najzanimljiviji podatak o njoj to da se ova nevina igračkica proizvodi u Tambovskoj tvornici baruta.
Ovo "opasno" poduzeće, koje je zemlju opskrbljivalo barutom i streljivom za vrijeme Drugog svjetskog rata, 1957. godine odlučilo je iskoristiti ogromnu količinu otpada od proizvodnje baruta (celuloid) za civilne potrebe. Tako su počeli praviti igračke koje uveseljavaju djecu. Do početka šezdesetih već je proizvedeno preko milijun nevaljaški i počeo je izvoz ovih lutaka ne samo u zemlje istočnog bloka, nego i u SAD, Kinu i Latinsku Ameriku, na primjer.
Tambovska tvornica baruta
Ilja Pitaljev/SputnikKasnije su prešli na drugi materijal – bezbojnu i prozirnu plastiku koja nije tako zapaljiva kao celuloid. Devedesetih je godina proizvodnja lutki čak spasila tvornicu od zatvaranja, jer u to doba država jednostavno nije nabavljala ništa iz sfere obrambene industrije. U gradu Kotovsku u Tambovskoj oblasti, gdje se tvornica nalazi, čak joj je podignut spomenik.
Spomenik u Kotovsku
Anatoly Dushin (CC BY-SA 3.0)I danas se nevaljaške proizvode upravo u Tambovskoj tvornici baruta. A u asortimanu imaju preko 30 vrsta ove igračke.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu