5 najneobičnijih ruskih sauna: u svemiru i pod vodom
Svemirska sauna
Prije nego što je ona stigla, kozmonauti su morali koristiti vlažne maramice, što je samo djelomično rješavalo pitanje higijene. Pronalazač, inženjer Aleksandar Masarski, rukovoditelj studentskog Konstruktorskog biroa sveučilišta početkom šezdesetih napravio je mobilnu grijaću komoru "Sauna u kovčegu", koja je adaptirana za svemirsku stanicu.
Kako bi priredili dan za "banjanje", kozmonauti su od "stropa" do "poda" postavljali "kabinu" od polietilenske folije s ciferšlusom na sredini. Unutra bi se zavukao kozmonaut, a u "kabinu" bi se pomoću raspršivača prskala topla voda koja se odozdo usisavala po principu usisivača.
"Naša sauna funkcionirala je na stanicama 'Salut-6', 'Salut-7' i na stanici 'Mir', a zatim je potopljena zajedno sa stanicom 'Mir' i više u svemiru nije korištena", objasnio je Masarski u intervjuu za TASS.
Sauna u orbitalnoj stanici "Mir" predstavljala je veliku hermetički zatvorenu bačvu, u kojoj se generirala para, za što je bila potrebna velika količina vode. Imitacija je bila tako uspješna da su kozmonauti mogli čak koristiti metlice za trljanje prilikom banjanja.
Ispostavlja se da su kozmičke tehnologije načinile korak unazad. U suvremenoj Međunarodnoj svemirskoj stanici ne postoji i nije predviđen čak ni tuš, tako da se suvremenim istraživačima svemira na raspolaganju nalaze samo vlažne maramice.
Sauna u nuklearnoj podmornici
Prve saune pojavile su se u teškim raketnim podmornicama "Arhangeljsk" i "Severstalj" projekta 941 "Akula". To su najveće podmornice na svijetu, a zbog komfornih uvjeta smještaja pripadnici mornarice "Akulu" nazivaju "ploveći Hilton". Osim saune, ona ima bazen 4×2 m dubok 2 m, kao i solarij i sportsku dvoranu.
Osim toga, saune postoje i na strateškim podvodnim raketonoscima tipa "Borej". "Sauna [ovog] raketonosca predviđena je za tri-četiri osobe. Načinjena je od jasike, jer pod djelovanjem pritiska koji podnosi trup podmornice kabina od drveta crnogorice brzo propada, dok jasika izdržava znatno veće opterećenje", rekao je u intervjuu za TASS Vitalij Bukovski, načelnik odjela za namještaj obrambenog brodogradilišta "Sevmaš", najvećeg u Rusiji.
Sauna na tračnicama
Prvi vlak-sauna u Rusiji napravljen je 1904. godine za potrebe Crvenog križa. Činila su ga četiri vagona: perionice s ručnim strojevima za pranje rublja i dezinfekcijskim komorama za osiguravanje higijene u terenskim uvjetima. U razdoblju Rusko-japanskog rata 1904.-1905. godine ovakvu pokretnu saunu koristile su stacionarne i mobilne bolnice na Dalekom istoku zemlje.
Na borbenim linijama Prvog svjetskog rata korištena su tri vlaka-saune. Prva je kompozicija imala 19 vagona, dvije cisterne i parnu lokomotivu. U njoj su se nalazile saune, sobe za dezinsekciju i dezinfekciju, obućarska i krojačka radionica, svlačionica, čajana, blagovaonica, kuhinja. Mobilne perionice rublja bile su smještene u posebne vlakove.
U Drugom svjetskom ratu SSSR je formirao gotovo stotinu vlakova-sauna kako bio spriječio širenje zaraznih bolesti. Oni su prometovali po narazličitijim maršrutama. Tako je, na primjer, 38. dezinfekcijski vlak sa saunom i perionicom, napravljen u Tjumenju, obišao Staljingrad, Brest, Minsk, Prag, Varšavu i Berlin.
Sauna na kotačima
U usporedbi s višespomenutim primjerima, sauna u kombiju nije ništa neobično u Rusiji. Ovakva usluga dostupna je čitave godine i sve je popularnija među ljubiteljima lova i ribolova.
Banja na kotačima namijenjena za 3-5 osoba predstavlja dobro izolirani teretni kombi na bazi vozila KamAZ, ZIL ili GAZ, koji čine dvije prostorije obložene drvetom: parionica i svlačionica s tušem. Peć sa zagrijanim kamenjem postavlja se izvana, rezervoar za vodu unutra. Kako kamenje ne bi ispalo iz peći tijekom vožnje, od njega se pravi "ogrlica", odnosno nanizano je na žicu.
Saune za preko pet osoba prave se od autobusa. Osim standardnih prostorija, u njima se mogu nalaziti posebna tuš-kabina, bar, biološki toalet, soba za odmor, pa čak i soba za masažu.
Podzemna sauna
Sauna-zemunica smatra se jednostavno praktičnim rješenjem, koje omogućava ljubiteljima sauna da uštede na drvima i grijanju. Ono najvažnije na čemu ne treba štedjeti pri izgradnji ovakvih sauna su drenaža, ventilacija i hidroizolacija (od podzemnih voda).
Zemunica ili poluzemunica koja se grijala na drva i koristila za kupanje u staroj Rusiji nazivala se "istopka" i bila je preteča suvremene ruske saune. Kako bi se sagradila "istopka", neophodno je bilo iskopati u zemlji rupu duboku oko metar, postaviti po obodu noseće stupove, koji su oko metar virili iz zemlje. Krov se pravio kao nadstrešnica od balvana ili je bio na dva voda, što je bilo zgodnije za izbacivanje dima. Pokrivao se tankim deblima, slamom, premazivao glinom, posipao zemljom, i zarastao bi u raslinje, piše Jurij Horejev u svojoj knjizi "Teorija banje". Zimi je snijeg na krovu stvarao dodatnu izolaciju. Peći u ovakvim zemunicama pravile su se u dubini prostorije, imale su samo jedan otvor sa strane koji se koristio i za ubacivanje drva i za izbacivanje dima. Specifičnost izgradnje ovakve saune podrazumijevala je povećanu vlažnost.
Ništa manje popularne "podzemne saune" nalazile su se i na Kavkazu. One su građene po principu istočnjačkih hamama – u obliku ukopanih u zemlju na dva-tri metra zasvođeno-kupolastih građevina s posebnim kotlovnicama.
Jedna od takvih sauna – Djevojačka – sačuvana je u Derbentu (Republika Dagestan). Sagrađena je u 13. stoljeću i bila je namijenjena za predsvadbeno kupanje djevojaka. Danas se u ovom zdanju nalaze muzej kulture i svakodnevice starog Derbenta.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu