Stazom u parku šeću dvije djevojčice stare 10-12 godina. Dolaze do poljane, ostavljaju stvari i počinju trčati. Najprije pružajući naprijed ispružene noge, kao da imitiraju ruski narodni ples. Zatim galopom sa skokovima, odbacujući se jednom nogom o zemlju, a dočekujući se na drugu. Zatim kao da trče sprint na sto metara, na kraju preskačući visoku prepreku s uzvikom "hop!"... To bi podsjećalo na trening atletičarki ili gimnastičarki da nije jedne stvari. Između nogu djevojčice čvrsto drže štap s konjskom glavom. Igračka ima opremu, a nakon skoka djevojčice ponosno vode svog "konja" za uzde. One sebe nazivaju hobihorsericama.
Mnogi su u djetinjstvu jahali na štapu, zamišljajući da je to konj, jednorog, zmaj, ovisno o osobnim sklonostima. Međutim, prije nekoliko godina to više nije samo zabava za mališane. Tinejdžeri, pa čak i odrasli, oduševljeno jašu na "horsima" – štapovima s glavom konja, pritom prelijepo ukrašenima, s kompletnom opremom. Neki se time bave "iz čistog zadovoljstva", uživajući u procesu, a neki sudjeluju i na natjecanjima, koje organizira Hobihorsing savez, u Rusiji aktivan od 2019. godine.
"U dejtinjstvu sam sama pravila konja od štapa s glavom od čarape i spužve za kupanje. Predložila sam svojoj djeci da urade nešto slično, a kasnije saznala da je ova zabava popularna i da postoje čak i natjecanja", objašnjava Valentina Lukoškina, majka 13-godišnje Kire. "Sada škola konjičkog sporta, u kojoj radim, ima i svoju sekciju za hobihorsing, gdje održavamo treninge, a zatim sudjelujemo na natjecanjima."
Druga djeca sama se zainteresiraju za ovaj neobičan hobi. "Kći je našla snimku na YouTubeu, jako joj se svidjelo i htjela je probati. Nisam imala ništa protiv i sada ona intenzivno sudjeluje u sekciji", kaže Kristina Marčenko, majka šestogodišnje Viki.
Za sudionike procesa hobihorsing postaje način samoizražavanja. Konjima daju imena, kupuju im opremu, odjeću, naručuju specijalne četke za grivu.
Međutim, ne razumiju svi mladi ovaj neobičan hobi i ne prihvaćaju ga. Sonja Safiulova iz Dmitrovgrada kaže da je zbog hobihorsinga morala promijeniti školu: "Prošle sam se godine upisala u drugu školu. Mnogi su mi se iz razreda podsmjehivali i dugo mi je trebalo da nađem razumijevanje za svoj hobi. Ali nisam napustila hobihorsing, jer mi donosi zadovoljstvo. Uživam i na treninzima i na natjecanjima."
Sportski hobihorsing posjeduje svoja pravila: postoje suci, standardi, natjecanja, pobjednici i gubitnici. Jahač na štapu treba savladati niz prepreka. Njihova se visina kreće od 20 centimetara do 1,5 metar. Pritom moraju poštovati sva pravila, imitirajući ponašanje konja. Dobiva se neka vrsta "kentaura": noge predstavljaju konja, a trup jahača. Štap se ne smije ispustiti – za to se gube bodovi.
Hobihorsing savez organizira natjecanja među djecom i odraslima, održava obrazovne seminare, treninge i radionice. Predsjednik Saveza Gavriil Morkovkin kaže da hobihorsing nalikuje na konjički sport, ali s nekim razlikama: "Kod nas je sve skromnije, ali imamo discipline: preponsko jahanje i dresuru. Postoji sudački tim i veliki broj zainteresiranih."
Gavriil Morkovkin također ističe da hobihorsing može biti odlična priprema za one koji žele naučiti jahati: "To predstavlja i fizičku i moralnu pripremu. Jahači mogu svojim nogama osjetiti kako se rade elementi koje konji izvode u natjecateljskom ringu. Zatim s tim znanjima dolaze na pravo jahanje i bolje razumiju što se događa." Osim toga, ova zabava ima očigledne prednosti: jeftinija je – konjički sport inače zahtijeva ozbiljna ulaganja – sigurnija i jednostavnija.
Pojedini ljubitelji hobihorsinga nisu zainteresirani samo za trčanje i skakanje, nego i za kreativni aspekt. Na primjer, Viktorija Pauk, 19-godišnja studentica iz Pskova, kaže da se počela baviti hobihorsingom još 2019. godine: "Prije svega me privukla upravo izrada hobihorsa, jer volim sve rukotvorine i kreativna sam osoba. A zatim sam počela praviti prepreke i skakati, naučila sam tehniku skoka, pratila profile stranih horsera, a zatim i naših", kaže Vika.
Za neke ljude ova zabava postaje pravi biznis. U tematskim grupama možete vidjeti veliki broj oglasa za prodaju horseva. Njihova cijena ponekad dostiže i 10 tisuća rubalja (oko 190 eura), ovisno o složenosti rada i realizma koji se postiže. Griva se može napraviti od tankih niti, ubaciti staklene oči ili načiniti kopija realnog konja.
Ana Horsi (pseudonim) bavi se izradom hobihorsa, a počela ih je praviti prije dvije godine. Zatim je odlučila objaviti reklamu i napravila TikTok kanal kako bi pronašla mušterije za svoje proizvode. Danas posjećuje velike konjičke izložbe: "Tamo se obično mogu kupiti oprema i hrana. Donosim tu svoje radove, ljudi prilaze i raspituju se. Posjećujem i natjecanja hobihorsera kako bih pružila podršku djeci koju poznajem i predstavila nove konje. Djeca me često prepoznaju, raduju se, trče mi u zagrljaj. I odrasli su zainteresirani. Jednom je horsa kupila starija dama, jer ju je igračka podsjećala na pravog konja koga je imala u mladosti. Sada mjesečno imam oko 20 narudžbi. Čak sam angažirala i pomoćnicu da oslikava konjiće."
Hobihorsing u Rusiji privlači sve više ljubitelja. Iako gledano sa strane čovjek koji jaše na štapu izgleda pomalo smiješno, to je odlična fizička vježba. Možda će ovaj hobi uskoro prerasti i u pravi sport – Hobihorsing savez već razvija program koji će podnijeti Odboru za sport. Ali ljudima s konjima-igračkama nije ni tako važno da njihov sport bude formalno priznat. Sudeći po visokim skokovima i bodrim uzvicima, njima je na treninzima i bez toga vrlo zabavno.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
