Zašto Rusija u svemir šalje tako malo žena?

Piloti-kozmonauti SSSR-a Pavel Popovič, Jurij Gagarin, Valentina Tereškova, Valerij Bikovski, Andrijan Nikolajev i German Titov.

Jakov Halip/Sputnik

"Naša istraživanja u proteklih pola stoljeća, sada već i više, pokazuju da u tom smislu nema principijelne razlike između muškaraca i žena [u svemiru]", rekao je još 2014. godine Anatolij Grigorjev, znanstveni rukovoditelj Instituta za medicinsko-biološke probleme. Tog se stava pridržavaju gotovo sve zemlje koje razvijaju vlastiti svemirski program.

Pa ipak, još uvijek smo vrlo daleko od pariteta između muškaraca i žena u svemirskim letovima. Žene u cijelom svijetu čine samo 11% od ukupnog broja sudionika u orbitalnim letovima, a i te su žene većinom iz SAD-a, gdje ih je dosad bilo 53. Rusija je poslala u svemir samo pet žena u 61 godinu, otkako postoji pilotirana kozmonautika. To je malo, naročito ako se ima u vidu da trenutno aktivni odred kozmonauta Rusije ima samo jednu ženu, Annu Kikinu, koja je primljena u odred 2012. godine. Zašto je situacija takva kakva je?

Po kojem se principu biralo?

Pilotkinja-kozmonautkinja Valentina Tereškov uoči polijetanja.

Sputnik

Sovjetski Savez bio je prva zemlja koja je poslala ženu u svemir. Bila je to 25-godišnja Valentina Tereškova. Ona je 1963. godine 48 puta obišla oko Zemlje.

Prvi ženski odred kozmonautkinja nije biran samo po psihofizičkim osobinama (Tereškova je u tom smislu bila iza ostalih kandidata za let u svemir i bila je "najgora među najboljima"). Veliku su ulogu tada odigrali njeno porijeklo, biografija, članstvo u partiji i talent za javne nastupe. Prema tome, slanje žene u svemir u prvom razdoblju bio je prije svega politički zadatak.

To potvrđuje i zatišje koje je uslijedilo, i koje je trajalo 19 godina. Valentina Tereškova bila je prva, postavila je svjetski rekord koji do današnjeg dana nitko nije oborio, tj. izvela je samostalni let (kasnije nitko nije slao ženskog kozmonauta u samostalni let, nego uvijek u sklopu posade). Pa ipak, ona se loše osjećala tijekom leta i pravila je greške, što je bio povod da se slanje žena u svemir obustavi.

Pilotkinja-kozmonautkinja SSSR-a, Heroj Sovjetskog Saveza Svetlana Savicka u otvorenom svemiru. Svemirski brod "Sojuz T-12" u letu.

Sputnik

Sljedeća je u svemir poslana Svetlana Savicka, i to je bilo tek 1982. godine. Ona je po obrazovanju bila instruktorica letenja i još je prije poletanja u orbitu postavila tri svjetska rekorda u skokovima padobranom iz stratosfere i 18 rekorda u letovima mlaznim avionom. U svemir je letjela dva puta, a u drugom svom letu, u srpnju 1984. godine, bila je prva žena na svijetu koja je izašla u otvoreni svemir.

Inženjerka leta Jelena Kondakova prolazi ispitnu obuku na simulatoru orbitalne stanice "Mir", 1. rujna 1994.

Albert Puškarjov/TASS

Time rekordi sovjetskih kozmonautkinja nisu završili. Sljedeća je bila Jelena Kondakova, po struci inženjerka. Ona je tijekom 1990-ih sudjelovala u dvije svemirske misije, od kojih je jedna trajala pet mjeseci. Poslije toga nijedna žena dugo nije provela toliko vremena u orbiti. Zatim je 2014., nakon 17 godina, na Međunarodnu svemirsku stanicu stupila Jelena Serova, također inženjerka. Ona je bila četvrta Ruskinja u svemiru.

Članovi rezervne posade MKS-39/40, ruski kozmonauti Jelena Serova i Aleksandar Samokutjajev i američki astronaut Barry Wilmore na simulatoru transportnog broda.

Roman Sokolov/Sputnik

Peta i posljednja u ovom trenutku je 37-godišnja glumica Julija Peresiljd. Njen "snop" svijetle kose u bestežinskom stanju postao je meme na internetu. Peresiljd je zasad jedina žena koja do samog polijetanja nije imala nikakve veze sa svemirom.

Kozmonaut Anton Škaplerov, glumica Julija Peresiljd i redatelj Klim Šipenko (slijeva nadesno) na Međunarodnoj svemirskoj stanici.

Sputnik

Svojevremeno je radi karijere morala noćiti na željezničkoj stanici, a sada je poletjela na Međunarodnu svemirsku stanicu gdje je glumila u dugometražnom igranom filmu snimljenom u svemiru, prvom takve vrste u svijetu, preduhitrivši Toma Cruisea.

Pripremano više nego što je poslano

U početku, kada su krenuli prvi pilotirani letovi, Sovjeti i NASA strahovali su od problema koje može izazvati ženska fiziologija. Na primjer, liječnici su ozbiljno pretpostavljali da za vrijeme mjesesčnice u bestežinskom stanju krv može umjesto vani krenuti u unutrašnjost, kroz jajovode u abdomen. 

Mala Lena prvo je dijete na svijetu čiji su otac i majka bili kozmonauti. Kći Valentine Tereškove i Adrijana Nikolajeva, prvog kozmonauta koji je sudjelovao u vojnom eksperimentu u svemiru.

Aleksandar Moklecov/Sputnik

Drugi moment koji je brinuo stručnjake bio je utjecaj bestežinskog stanja na reproduktivnu funkciju žena. Međutim, poslije prvog je leta postalo jasno da to uopće ne utječe na potomstvo. Tereškova je rodila zdravu kćer godinu dana nakon leta u svemir. Isto tako i Savicka, kasnije. Ni strahovanja vezana za mjesečnicu nisu se obistinila. Sve je to već tada uvjerilo znanstvenike da se žene u svemiru ni po čemu ne razlikuju od muškaraca.

Akademik Anatolij Grigorjev kaže da u Sovjetskom Savezu jest malo žena letjelo u svemir, ali ih se mnogo više pripremalo za letove. Valentin Gluško, tadašnji generalni konstruktor Znanstveno-proizvodne korporacije "Energija", imao je ideju da razvija žensku kozmonautiku i želio poslati u svemir posadu koju bi činile samo žene. Radi toga je krajem 1970-ih čitav odred žena-kozmonautkinja poslan na liječničke preglede u Institut za medicinsko-biološke probleme. Desetak je žena dobilo odobrenje da pristupi specijalnim pripremama. Na kraju su izabrane četiri. Sve su one bile liječnice: gastroenterologinja, liječnica intenzivne njege, endokrinologinja i specijalistica iz oblasti hormonske regulacije. Bilo je planirano da se ženska posada pošalje u svemir sredinom 1980-ih. Svetlana Savicka trebala je biti kapetanica posade.

Svetlana Savicka (u sredini) na treningu u bestežinskom stanju.

Aleksandar Moklecov/Sputnik

"Ali djevojke nisu imale sreće. Na orbitalnoj stanici dogodila se neugodnost, razbolio se Vladimir Vasjutin. Ženski let je odgođen, a u naredne tri-četiri godine taj je program potpuno zatvoren. Početkom 1990-ih više nije bilo ni želje da se on obnovi", kaže Anatolij Grigorjev.

Zategnuta kadrovska situacija

Pa ipak, odsutnost žena u svemiru čak i 2019. godine pojedini kozmonauti opravdavaju fiziološkim razlikama. Doduše, sada slične izjave izazivaju samo skandal, kao u slučaju izjave kozmonauta Sergeja Rjazanskog u emisiji "Jednostavno o kompliciranome". On je tada rekao: "Muškarci imaju primitivnu fiziologiju. Naš nivo hormona je stabilan. Nitko nema namjeru da lansiranje rakete, izlazak u otvoreni svemir ili izvanrednu situaciju prilagođava ženskom mjesečnom ciklusu." Za tu su ga izjavu osudili kolege, skrenuvši pažnju na činjenicu da agenciji NASA sve to nimalo ne smeta i da oni šalju u svemir veliki broj žena-astronautkinja. Na to je Rjazanski ponudio drugo objašnjenje: Ruskinje ne žele letjeti u svemir jer su orijentirane na obitelj.

"To dječacima treba da sve vrijeme srljaju u pustolovine, podvige itd. Djevojčice su bliže zemlji, njih zanimaju obitelj i djeca", rekao je Rjazanski.

"S fiziološkog gledišta nema prepreka za letove žena u svemir", tvrdi Mark Belakovski, svemirski liječnik i inicijator projekta "Mars-500" (eksperiment simulacije leta na Mars). "Smatram da postoje dva momenta zbog kojih se Ruskinje ne pojavljuju u posadi Međunarodne svemirske stanice. To su nacionalni mentalitet i subjektivna procjena."

Jelena Serova tijekom priprema za let u svemir u Zvjezdanom gradu pored Moskve.

Ruslan Krivobok/Sputnik

Što se tiče nacionalnog mentaliteta, riječ je vjerojatno o uvriježenom stavu da je kozmonautika oblast kojom se bave muškarci. Kozmonautkinja Jelena Serova objašnjava da još od sovjetskih vremena postoji prešutna tradicija po kojoj su određene profesije isključivo muške. "To je krenulo još od rata [Drugog svjetskog], kada se znatno smanjio broj stanovnika i ženama nije bilo dozvoljeno da rade muške poslove kako bi se sačuvalo njihovo zdravlje. To su predrasude koje su, nažalost, kod nas ukorijenjene", smatra ona.

Pored toga, po mišljenju popularizatora kozmonautike Vitalija Jegorova, postoji još jedna okolnost zbog koje je ženama teže da postanu kozmonauti i polete u svemir: "U ruskoj kozmonautici nema podjele standarda na muške i ženske. Sva sportska natjecanja, uključujući i Olimpijadu, podrazumijevaju takvu podjelu, ali u ovom slučaju toga nema. Čak i ako je žena zdrava i obrazovana, bit će joj teško ispuniti norme koje su postavljene prema muškim normativima. NASA također ima iste norme za muškarce i žene (bar jedan njihov dio je isti), ali su one poravnate prema ženskom nivou."

Članovi glavne posade transportnog svemirskog broda "Sojuz TMA-14M": kozmonauti Roskosmosa Aleksandar Samokutjajev i Jelena Serova na obuci na kozmodromu Bajkonur.

Roman Sokolov/Sputnik

Uzrok je u konzervativnosti ruske kozmonautike, smatraju stručnjaci. Prema tome, kakve god izjave dao rukovoditelj Roskosmosa, činjenica je da na nižim nivoima "svi žele raditi kako su dosad navikli, tj. s muškarcima".

Takav je stav doveo do "zategnute kadrovske situacije", kako ju je okarakterizirala komisija Roskosmosa za prijem novih kandidata. Sada se čine pokušaji da se ta situacija promijeni. Na primjer, u eksperiment "Mjesec-2015" koji podrazumijeva simulaciju leta na Mjesec, uključena je posada od šest žena. One su osam dana provele u zatvorenom prostoru. "Namjerno smo odabrali takvu posadu da bismo skrenuli pažnju na važnost letova žena u svemir. Sudionice eksperimenta to su odlično odradile i dobro se pokazale. Kasnije su neke od njih sudjelovale i u eksperimentu SIRIUS-17 [Scientific International Research In Unique Terrestrial Station], a neke sada pomažu u istraživanju četveromjesečne izolacije", izjavio je Mark Belakovski.

Sudionice eksperimenta za imitaciju obilaska Mjeseca "Luna-2015" Anna Kusmaul, Inna Nosikova, Polina Kuznjecova, Tatjana Šigujeva, Darja Komisarova i Jelena Lučicka (slijeva nadesno).

Kiril Kalinjikov/Sputnik

Državna korporacija Roskosmos objavila je 2019. godine formiranje odreda kozmonauta i otvoreno pozvala žene da "aktivnije" sudjeluju. "Mi bismo htjeli ne praviti nekakve umjetne balanse, nego računamo na to da mlade žene u Rusiji mogu lako ispuniti iste one teške standarde koji važe za sve kozmonaute, i samim tim izbalansirati posadu, jer je ona postala suviše muška", rekao je tadašnji generalni direktor Roskosmosa Dmitrij Rogozin.

Međutim, i poslije toga se situacija s djevojkama nije popravila. Od 2200 pretendenata poziv su dobila 64 kandidata, i među njima devet žena. Nijedna nije uspjela proći testove fizičke spremnosti.