Što je u trinaest godina života u Rusiji pronašla jedna neobična Amerikanka?

Laura Pickens rođena je u Kaliforniji i vrlo je vezana za svoje djetinjstvo, brojne susjede i druženje. Kao desetogodišnja djevojčica s roditeljima se preselila u Južnu Karolinu gdje joj se činilo kao da živi u usamljenoj šumi, gotovo u potpunoj izolaciji. A željela je živjeti kao u "Ulici Sezam", a to znači mnoštvo veselog svijeta, prijateljstvo i uzajamna podrška.

Laurino djetinjstvo

Osobna arhiva

I posle mnogo godina u Krasnodaru, gradu na jugu Rusije, dobila je "Ulicu Sezam" u dvorištu zgrade u kojoj živi. "Za praznike smo uvijek zajedno, kad nam isključe vodu idemo se zajedno svađati... Takav osjećaj nisam imala čak ni u djetinjstvu u Kaliforniji. I to mi se jako sviđa", kaže Laura.

Zašto Rusija?

Laurini su preci u Ameriku došli iz Njemačke, prije gotovo jednog stoljeća, a ona je još u djetinjstvu maštala da se vrati u povijesnu postojbinu. A onda je neočekivano poželjela... otići u Rusiju.

"Završila sam fakultet, radila kao grafička dizajnerica... I odjednom sam odlučila - to je to! Došlo je vrijeme - putujem! Rusija je bila enigma. Zemlja s tajnom", kaže Laura.

U američkoj školi govorili su joj da je SSSR neprijatelj, pa se pitala što je to tamo toliko strašno. "Nisam vjerovala i željela sam odgonetnuti tajnu Rusije."

Laura Pickens u mlađim godinama 

Osobna arhiva

Laura se s nostalgijom sjeća kako su se devedesetih godina prošlog stoljeća odnosi između Rusije i Amerike poboljšali i da su očekivanja bila velika. "Bilo je to divno vrijeme, a danas mi se srce cijepa kada vidim što se događa. Za mene je Amerika kao majka, a Rusija kao otac. Sve to proživljavam osobno, kao veliku tugu."

Prvi dojmovi  i ruska duša

Laura je u Krasnodar došla prije trinaest godina. "Bilo je ljeto, prolazili smo preko polja i pored farmi. Sjećam se velike jaruge s vodom. Na obali su na svakih pedeset metara bile postavljene ploče na kojima je pisalo 'Zabranjeno kupanje'. A ljudi su se kupali ispod svake ploče. Ne između ploča nego upravo ispod njih. I tada sam prvi put pomislila da je upravo to ta ruska duša."

Osobna arhiva

Odmah je primijetila da ljudi u Rusiji stalno negdje žure i trče: da uhvate autobus, kad se otvara trgovina... Kaže da u proteklih trinaest godina nije počela trčati kao svi drugi. "Mirno dođem do vrata i otvore mi ih."

Krasnodar

Legion Media

Život u Rusiji nije jednostavan, ljudi su navikli i uvijek moralno spremni za još gore stvari. "Što sad? Ma što kažeš?! Hajde, progutat ćemo i to."

Muž Rus i djeca

Laurina i Viktorova svadba

Osobna arhiva

S budućim mužem, rock glazbenikom Viktorom, Laura se upoznala u klubu, na koncertu. Vjenčali su se 2014. godine. "Te je večeri muž imao koncert u klubu pa smo odlučili da to bude i naša svadbena zabava."

Dvojicu sinova rodila je u jednom od krasnodarskih rodilišta i pritom besplatno. "U Americi bi to koštalo deset tisuća dolara i ležala bih u sobi s pet zvjezdica. Ali čemu to? Treba mi samo zdravo dijete i to je sve." Laura se sjeća da su liječnici bili dobri i pažljivi, a žene iz sobe govorile: "To je zato što si ti Amerikanka." "Ali ja mislim da nije zato. Jednostavno, ja sam bila spremna slušati te liječnike, pošto poštujem njihovo znanje."

Rusko-američka obitelj

Osobna arhiva

Sinovi Aleksandar i Danil tečno govore oba jezika. Kod kuće se sporazumijevaju na engleskom, a u školi i dvorištu koriste ruski.

Feminizam i ruske žene

Nasmijana američka ljepotica Ruse podsjeća na Marilyn Monroe i često joj upućuju komplimente. U SAD-u bi to već bilo uznemiravanje, ali Laura kaže da u Rusiji stvari ne stoje tako.

"Žene ovdje sasvim normalno na poslu nose pripijene hlače koje naglašavaju figuru. Smatra se da na taj način žele istaknuti svoju ljepotu. U Americi bi takve hlače bile shvaćene kao poruka, samopromocija."

Laura pritom ukazuje na nešto drugo. Po njenom mišljenju, mnoge se Ruskinje kod kuće osjećaju kao robinje. Recimo, mlade mame kategorički tvrde da djetetu stalno nešto treba spremati i to samo "zdravu" hranu. A to obavezno znači praviti peljmene i stalno kuhati juhu. "One misle da je sve što je brzo pripremljeno nekvalitetno i da se djeca ne trebaju tako hraniti. Treba spremati hranu tako da boli!"

Laurini sinovi

Osobna arhiva

Laura nije na to navikla, njoj je najvažnije da djeca jedu raznovrsnu hranu, a ne samo omraženu juhu i da to majci ne oduzima mnogo vremena. Osim toga, ona drži po sedam satova engleskog svakodnevno, pet dana u tjednu. "Znači, nemam vremena za domaće peljmene", kaže kroz smijeh.

Primjećuje da u Rusiji mnogi feminizam pogrešno shvaćaju, poistovjećujući ga s mržnjom prema muškarcima, a zapravo je riječ o jednakim pravima, mogućnostima i zaradi.

Misija širenja dobrih djela

U početku nije htjela ući u Roditeljsko vijeće. "Mislila sam da sam ja samo glupa Amerikanka, ne znam tu ništa, ne govorim dovoljno dobro ruski. Ali kad sam na sastancima vidjela da se ljudi ne mogu dogovoriti, shvatila sam da sam potrebna."

Laura je djeci organizirala radionice na kojima su učili praviti čips i odgovarajuće umake iz raznih nacionalnih kuhinja.

U Americi je radila u oblasti komunikacija pa rješavanje kompliciranih problema mirnim putem smatra svojom misijom. "I ja sam počela ići na sastanke i govoriti: Važno mi je vaše mišljenje, i vaše također, ali pokušajmo to napraviti ovako? Naš se rječnik počeo mijenjati, okruženje već nije tako toksično. I djeca su se počela družiti."

Osobna arhiva

Nove navike

Laura od ljudi često čuje opasku da je ona više Ruskinja nego Amerikanka. I stvarno, već se, recimo, potpuno navikla na isključenja tople vode ljeti u Rusiji (u trajanju od tjedan do deset dana zbog održavanja sustava). "Naravno, to nije zgodno, ali djeca se kupaju u kadi i vi ih polijevate vodom, kao kad su bili mali. Tako da mi se to sviđa, vrlo je uzbudljivo."

Zavoljela je i rusku kuhinju i naučila spremati boršč, soljanku i pilav. Jedno od omiljenih jela joj je "haringa u bundi", a okrošku (hladnu juhu od kvasa s mesom i povrćem) jednostavno obožava i zove je mokra salata.

I pri svemu tome smatra da je ostala Amerikanka. Vjeruje ljudima, emotivna je, otvorena i "glasna". Istina, prestala je o svemu razmišljati unaprijed i počela je ponavljati rusku mantru "sve će biti u redu". To je takva magija, s kojom je lakše živjeti. "Da, u tome sam, svakako, slična Rusima."

Rusi

Laura smatra da su Rusi jaki, obazrivi i pametni ljudi. "Mi imamo izraz street smarts (doslovno - ulični pametnjakovići). To je mudrost koja se ne uči u školi. Rusi vrlo brzo shvaćaju s kim imaju posla, što od koga mogu očekivati i vrlo ih je teško prevariti. A Amerikance vrlo lako."

Pritom, po njenom mišljenju, Rusi su zatvoreni i oprezni, i uvijek očekuju neku smicalicu. Zato Laura prva stupa u kontakt s ljudima i svima se obraća s osmijehom. Jednog susjeda pita za zdravlje, kod drugog se raspituje kada će mu se žena poroditi. "Ponekad me smatraju čudnom ili glupom, ali u 98 posto slučajeva uočavam pozitivan ishod. Ja pomognem nekome, a taj pomogne nekom drugom. A onda se dobro meni ponovo vrati. U Rusiji, gdje su ljudi na oprezu, teško žive, u teškoj su situaciji, to širenje je dobra jako potrebno, ono nam je svima važna podrška."

A ljudi u njenoj "Ulici Sezam" na ovu glasnu, nasmijanu Amerikanku gledaju sa simpatijama i bez rezerve. I sami joj se obraćaju da nešto pitaju ili kada im je potrebna pomoć. "Vidite da lanac dobrote funkcionira", konstatira s radošću Laura.