Zašto ovaj engleski inženjer već više od 30 godina živi u Rusiji

Prvi je put inženjer David Bevans stigao u Sovjetski Savez 1988. godine. Njegov je zadatak bio pustiti u rad strojeve u voronješkoj znanstveno-proizvodnoj asocijaciji "Energija". Ali zbog raznih teškoća umjesto šest tjedana zadržao se šest mjeseci. "Došla je zima, hladnoća", prisjeća je David. On nije čekao da mu od kuće poštom stigne topla odjeća. "Otišao sam na tržnicu i kupio valjenke (tradicionalne čizme od filcane vune), fufajku (potkošulju s dugim rukavima), postavljene hlače i to je bilo to! Život u Rusiji je mogao početi", smije se Englez. A zatim je stvarno ostao tu živjeti.

Osobna arhiva

Iz Leicestera u Voronjež

David je rođen 1956. godine u Leicesteru u Engleskoj. O sebi kaže da je "rođen s viličastim ključem u rukama". Njegov otac, također inženjer, od ranog ga je djetinjstva vodio na popravke raznih strojeva. Sa šest mu je godina povjereno da popravi motocikl, a s 12 je već imao reputaciju profesionalnog majstora. Danas su Davidovi stariji brat i sestra odavno u mirovini, a on i dalje radi. "Samo ja nisam normalan: sa 65 radim i uživam u tome!"

Vesela mladost u Engleskoj

Osobna arhiva

Danas Bevans radi u Voronježu kao mehaničar, odgovoran za proizvodnju različitih električnih motora, od dizala i željeznice do sustava za grijanje u automobilu. "Sada imamo narudžbe u okviru zamjene stranih dijelova dijelovima domaće proizvodnje, imamo puno posla!"

A nekada, krajem 80-ih godina, kada je tvrtka koja ga je poslala u Rusiju bankrotirala, on je dobio poziv od sovjetske "Energije" da ostane kod njih. Kako kaže David, u Engleskoj je u to vrijeme zbog Margaret Thatcer industrija počela stagnirati, zato je on prihvatio poziv.

Prvi dojmovi o Rusiji

David se sjeća da se prilikom prvog dolaska osjećao kao bespomoćno dijete u tijelu odraslog čovjeka. "Sve što je napisano ne možeš pročitati, sve što čuješ ne možeš razumijeti." Ni njega nisu razumijeli sovjetski ljudi, jer je tada malo tko u SSSR-u govorio engleski.

Jednom se dogodila zanimljiva situacija. "Bio sam sa šefom (on je prije mene došao u SSSR) i otišli smo u prodavaonicu. Bilo je jutro, naš su uobičajeni doručak jaja i sardine. Na sardine smo pokazali prstom – 6 komada. A jaja nisu bila izložena. Šef je zaboravio kako se kažu jaja na ruskom... Mučili smo se, a onda je on rekao na ruskom: Hoću deset komada. Onda je David počeo kokodakati, mahati rukama kao krilima, a zatim je odozdo izvukao nevidljivo jaje. "Prodavači su se nasmijali, zapamtili šefa i više nikad nismo u toj prodavaonici stajali u redu."

"A meni je ta lekcija pokazala da se ne treba sramiti. Neka se ljudi smiju: tebi ili zajedno s tobom, nešto dobro će iz toga ispasti."

Ljepote "ruskog sustava"

David kaže da je vrlo izbirljiv kada se radi o hrani. Kada se oženio, njegova žena Ruskinja odvela ga je u goste kod njene obitelji. Tamo je, naravno, bio postavljen ogroman stol i Davidu su nudili da sve proba. Žena ga je branila: "Ne dosađujte, sam će uzeti. To ne jede, to ne jede, ni to..." Rođaci su rekli: "Jadnice, kako ga hraniš?" A žena je odgovorila da on i sam odlično kuha.

David je zavolio rusku kuhinju, ali neke stvari ni danas ne podnosi. To su kiseli krastavci, češnjak, crni kruh i haringa.

Generalno, Davida je najviše iznenadilo to što su u poznom SSSR-u 90-ih godina police u prodavaonicama bile prazne, a pritom su hladnjaci svima bili puni, a trpeza bogata. Mogli ste otići u goste i dobiti veliki izbor hrane. "Pitao sam: u čemu je trik? Rekli su mi: ruski sustav."

David se prisjeća kako se jednom njegov prijatelj bajker vraćao u Englesku iz SSSR-a i plakao, ali nije nikome mogao objasniti što mu se toliko svidjelo. "I ja sam takav: ne mogu objasniti u čemu je ljepota tog ruskog sustava, no jako mi se sviđa."

Voronjež

Legion Media

Također mu se sviđa otvorenost ljudi u Rusiji. To što se ljudi ovdje rukuju, dok u Engleskoj to nije običaj. "Danas je u Rusiji veoma teško vrijeme, ali čak se i sada ovdje osjećam mnogo slobodnije nego u Engleskoj ili Americi. Ako hoću krenuti u šetnju, ovdje ne moram uzeti kartu i gledati gdje smijem ići, koja su polja privatno vlasništvo. Tamo to morate znati", kaže on.

"Ovdje ljudi vole reći: na Zapadu vlada red. Ali on ima svoju cijenu: ovo se ne smije, to se ne može. Ovdje vlada specifičan red. Sjećam se jednog slučaja. Devedestih godina došao sam u Moskvu u britansko veleposlanstvo. Morao sam u toalet, a on je bio zatvoren. 'Oprostite' – rekli su mi – 'netko je pokvario kotlić, ne radi!' Izašao sam na ulicu, tamo na toaletu visi zahrđali lokot. Nedaleko stoji milicionar, ja mu se obratim za pomoć. Milicionar pogleda oko sebe i tiho mi kaže: 'Pogledaj koliko ima drveća naokolo, hajde nabrzaka!' Možete li zamisliti da vam engleski policajac kaže tako nešto? Nemoguće! On će paziti da ne mokriš uz drvo čak i ako se najbliži toalet nalazi na Mjesecu."

Englez Rusima otkriva nebo

Osobna arhiva

David je u gradu poznat kao ljubitelj astronomije, lokalni mediji čak pišu o tome da Englez stanovnicima Voronježa otkriva život zvijezda. Upravo ovdje je zavolio astronomiju. "Imao sam stari sovjetski durbin, polovicu dvogleda. Kasno uvečer sam sjedio u vikendici izvan grada i gledao kroz njega u zvijezde, gledao sam pola sata i počeo primjećivati detalje: Jupiter sa satelitima, maglica Messier 8, to je na mene ostavilo dubok dojam." Zatim je kupio dobar teleskop. "Tako je počelo: predavanja, radionice, takozvana ulična astronomija. To je kada na ulicu iznosimo teleskope, kako bi obični prolaznici mogli kroz njih pogledati nebo."

Osobna arhiva

Automobil umjesto plaće

David vozi "Oku" staru 25 godina. Nekada 90-ih godina dobio ju je umjesto plaće. Omiljeni teleskop mu zauzme pola automobila. Šali se: "U autu se sa mnom voze ili žena ili teleskop."

Osobna arhiva

Obično ljudi kritiziraju rusku automobilsku industriju, ali David je zadovoljan automobilom. Kaže da je ipak vrijeme da uzme novi automobil, ali zbog sankcija ne može dobiti svoju britansku mirovinu. "S tim novcem je stvar kao u Rusiji 90-ih: ono što bi mi nekad bilo dovoljno za automobil, sada je dovoljno za četiri gume."

David je neobična upečatljiva mješavina engleskog karaktera i tajanstvene ruske duše. "A što mislite? 33 godina sam proživio tamo i već gotovo 33 ovdje! Zapravo smo svi mi, ljudi na Zemlji, međusobno slični. Rusi samo nemaju stroga pravila."

Osobna arhiva

Russia Beyond zahvaljuje Svetlani Lomakinoj i projektu "Iz Rusije s ljubavlju" časopisa "Nacija" na pomoći prilikom pripreme teksta.