Što je Bumagogorsk i zašto svi pričaju o njemu?

Život u Bumagogorsku ("bumaga" u prijevodu papir) odvija se punom parom. Prije nekoliko dana otvoreni su trgovački centar "Metro", prva banka i most preko rijeke, a za samo jedan dan izgrađena je nova stambena zgrada. Prošli tjedan grad je dobio koncertnu dvoranu, vrtić, televizijski toranj i park. Lokalna stanovnica Jelena pobjednica je natjecanja za najbolju salatu od rakova, a mještanin Sergej rekorder je u brzini jedenja tjestenine. Četrdeset žitelja grada oboljelih od korone (kako su samo stalu u jedine dvije stambene zgrade) uspješno se liječi u gradskoj bolnici.

Grad raste tako brzo da je za tjedan dana postao država Bumagogorija. Prvo je ušao u Uniju papirnih gradova, no "članovi su koristili ružne riječi i objavljivali intimne fotografije", pa je odlučeno da napusti organizaciju. Stanite, malo... unija kakvih gradova?

Uh, zaboravili smo reći. Bumagogorsk je trodimenzionalni model običnog ruskog grada od papira i kartona koji je napravio 11-godišnji dječak Matvej iz Nižnjeg Novgoroda.

Ali, život nepostojećeg grada prate najveći postojeći ruski brendovi, od Yandexa i VKontaktea do lanaca restorana i moskovskog metroa, a popularnost grada tako je brzo rasla da su s Rusi stvarno počeli zanimati kako da do njega stignu.

Portal Aviasales koji se bavi sakupljanjem informacija o avionskim kartama čak je tvitao: "Gospode Bože, Bumagogorsk ne postoji, mi ne tražimo karte za takav grad. Pomirimo se s time i nastavimo nekako dalje."

Matvej je pored toga 11. srpnja napravio i dva Telegram kanala. Na jednom objavljuje gradske vijesti, a na drugom plakate za bumagogorsko kino.

"Market 'Pjatjoročka' traži papirnate prodavače-blagajnike. Plaća od 50 tisuća papirnih rubalja."

"SVIJETU TREBA MIR! Gradonačelnik je ukinuo odluku o izgradnji vojne baze!"

U početku je informativni kanal imao samo 19 pretplatnika, ali je dječakova starija sestra objavila tvit o tome na svom mikroblogu, poslije čega je kanal postao viralan i dobio više od 3 tisuće pretplatnika u jednom danu (sada ga prati više od 25 tisuća ljudi). Mediji su pisali o papirnatom gradu, nakon čega su pravi poslovi u Bumagogorsku počeli pljuštati.

"Yandex" je donirao Bumagogoriji taksi vozila i makete kuća, a Moskovski odjel za promet poklonio papirnate modele svojih vlakova. Lanac knjižara "Čitaj gorod" otvorio je svoju prodavaonicu u gradu. Isto su učinile prehrambene prodavaonice VkusVill i Metro. U grad je došla jedna od najvećih banaka u Rusiji, "Alfa Bank", kao i lanac restorana "Tanuki".

Čak je i Sveučilište ITMO odlučilo surađivati s Bumagogorskom: "Tim fizičara s Novog Fizičko-tehničkog instituta i stručnjaka iz Bumagogorska uspio je razviti jedinstveni uređaj za ubrzanje čestica papira do maksimalnih brzina. Tehnologija je jednostavna za proizvodnju i dostupna svima. Akcelerator se može koristiti za demontažu zgrada od papira i za podizanje papirnatih art objekata."

Matvej je pozvan u Sankt-Peterburg u ured društvene mreže Vkontakte koja je raspisala natječaj za igricu o Bumagogorsku.

Međutim, nisu sve kompanije dobrodošle u Bumagogorsk. Tako je, recimo, DeliveryClub poslao službeno pismo gradonačelniku, ali je Matvejeva sestra Marija ukazala na neophodnost osiguravanja adekvatnih uvjeta za rad dostavljača (na Twitteru, inače, prevladava mišljenje da DeliveryClub eksploatira radnike).

Slava ima i drugu stranu. Nekadašnji grad, a sada država, sreće se i s lažnim profilima, a na internetu se govori o brendovima koji za svoju reklamu zloupotrebljavaju dijete.

"Super, kapitalizam i zloupotreba djece za reklamiranje brendova."

"Mislim da činjenica da je jedan mlađi tinejdžer sve to izmislio i za samo nekoliko dana se sjatili svi ti ljudi, da sve to mnogo govori o svijetu u kojem živimo."

Mnogi su, ipak, pisali da se žele preseliti u papirnatu državu koja je postala simbol dobrote, mira i dječjih maštarija, zemlju u kojoj sve ima sretan kraj.

"Dušo, pakiraj se, iseljavamo se iz Tbilisija u Bumagogorsk, tamo ima Vkusvil."

"Oprosti, ne mogu razgovarati, letim za Bumagogorsk. Pisat ću kad stignem."